Pitanje kojim se zavrsava svaki nepotreban razgovor.
Primer 1 Profesor:Ima li neko neko pitanje? Ucenik:Kako se prave bebe? Profesor:Eee...Deco cini mi se da je zvonilo,ajde blago meni na odmor... Primer 2 ja:Kevo odo u grad... Keva:Stani sine,dodji sedi,imam osecaj da dugo nismo pricale...Ima vremena za grad nece ti zivot pobeci...Oces ti svojoj mami da postavis neko pitanje? Ja:Da...Kako se prave bebe? Keva:Sta? Pare za grad? Sad ce mama da ti da...:D
To je prvo pitanje koje postavite sebi kada vidite neku devojku koja je bomba(dobre sise,dupe,lepa u licu,extra linija) kako se seta sa nekim ili starcem koji je zivi fosil ili nekim debelim celavim likom.
Fraza koja je doživela potpunu eskalaciju, nakon one reklame za Jelen pivo ''Muškarci znaju zašto'' i one babe alkoholičarke što je dobila auto u pivu, pa je rekla:''A žene znaju kako''. Sada ima veću i sveprisutniju primenu od točka ili tople vode.
Narodna mudrost kojom se slikovito objašnjava da svaki posao može da sačeka.
-Mile, hajmo na pivo. -Jooj, da znaš da bih rado ali ne mogu. Moram na posao da završim nešto. -Ma daaaj. Nije posao kita da ne može da stoji dva dana. Idemo.
Govori se osobi koja laže čim zine, pa više ne možeš da joj veruješ ni takvu stvar, poput ličnog imena.
Pera: JESMO LI REKLI PARE DO PRVOG!? Žika: Kad smo rekli, brt? Pera: KAKO, KAD!? PRVO KRAJEM OKTOBRA, A ONDA SI POČETKOM NOVEMBRA REKAO DA SI MISLIO NA DECEMBAR... SAD ĆE NOVA GODINA!!! Žika: Ne sećam se, brt, ja sam podrazumevao baš Novu godinu... Pera: AAAJDE... RECI MI, AJ BAŠ, KAKO SE TI UOPŠTE ZOVEŠ!? Žika: Žika, što? Pera: AJ, NE SERI!
Naratorov pokušaj sakrivanja slabog fonda reči. Prati ga gestakulacija rukama tipa "Sokratova krv teče mojim venama" i duboko-ozbiljni pogled sa jednom podignutom obrvom.
...Aranđelovdan...20-ak gostiju na slavi...
Sveta (gost): "Gde ti je sinčić, domaćine? Čujem da je bio bolestan ovih dana." Blagoje (domaćin): "Ma da. Imao je onaaaaj (odugovlači ne bi li se setio reči dijareja) kako bih se izrazio...proliv!" Sveta (gost): "Aaaaa...Znači pokvario stomak..." Mileva (domaćica): "Blagoje nemo se praviš pametan mlogo nego pusti ljude da jedu...Prijatno gosti!"
Biti maksimalno upadljiv kada se nadješ u tudjoj sredini do te mere da ljudi i ne pomišljaju da si stranac. Ponašati se kao da ti je to mesto ćaćevina i da si tu od rodjenja. Samo bahato torima, ti si nekrunisani princ grada, za tebe nema barijera i svaka je riba tvoja. Kad si u Jagodini ponašaj se kao da ti je Palma stric a kad si u Banjaluci kao da ti je stari sa Dodikom na "Kako žena, djeca!?!". Neupadljivost je za jajare i kukavice. To je uglavnom izvodljivo u većim sredinama, jer u malom mestu se sve zna pa možeš lagano da udariš nekog nosom u lakat.
- Gledaj ove bosanćerose ala su se nakotili po Beogradu. - Boro šta kenjaš ti ? - Šta šta kenjam ?!? Uništiše nam grad sa svojim seljaklukom, sve smrdi. - Pa odakle si ti došao čobane jedan Romanijski ? - Dobro bre Mika, ja ovde znam reda i izgradio sam ime. - Jes, uvalio se u stranku ko i ja i sad si ministrov vozač. - I to je nešto. - Aj ne seri i stavljaj rotaciju, sad će semafori. Mrzi me da čekam. - To buraz, kad si u Rimu ponašaj se kao da si Toti.
Gordost je jedan od smrtnih grehova, te bi se u tom svetlu moglo reći čovek, kako to (po)grešno zvuči.
Evo kako gordost vide oni koji bi da nam pokažu put: "Obeležja gordosti su nadmenost i prezir prema bližnjima, kao i nemar za ispovest, dok je gordost sama po sebi čoveku neprimetna, budući da je to najfinija strast, koja je obmanula čak i svetlonosnog anđela i dovela do pada na Nebesima. Na ovoj strasti počivaju i druge, kao zdanja na temelju koji je skriven pod zemljom."
S obzirom da nisam rob dogmi, naročito ne svedok, samim tim ni testis, što za krajnju posledicu ima da nisam jaje, ne bih se bavio ovim aspektom gordosti, mada bi mi bilo lakše da iznesem primere.
Bliži mi je onaj finiji prustup, gde gordost podrazumeva neki pitomi ponos, baziran na velikim delima, korisnim mikrookruženju ili široj zajednici, a koji se prepoznaje još kod Diogena i Seneke.
Ponosim se svojim prijateljima i mnogim gotovo anonimnim ljudima, kao što su Marina Moračanin, konobarica, Dragan Nikolić, policajac ili Milenko Obućina, ubogi starac, koji su već zaboravljeni, a učinili su nešto veliko, što bi se u normalnim okolnostima podrazumevalo. I mnogi koji su rizikovali život spasavajući tuđi. Ponosim se sobom jer pripadam istoj vrsti.
Biti čovek ne znači pripadati vrsti homo sapiens. Ne samo to. Nije dovoljno da organi budu raspoređeni prema zadatom modelu. Moraju i da funkcionišu u modu karakterističnom za čoveka. Za Čoveka! Makar organ koji favorizuje čoveka kao najinteligentnije biće u poznatom delu Univerzuma, mozak, zbog čijeg korišćenja, ili nekorišćenja, ljudi postaju poznati.
Čovek je u proseku inteligentniji od svinje, ali to ne znači da je svaki čovek inteligentniji od svake svinje.
Mnogi ljudi su obeležili vreme u kom su živeli, ceo svet je čuo za njih. Ne uvek po dobrim delima. Neko kao čovek, a neko kao svinja.
Svejedno su bili veliki, to više u svojim očima, što su više štete naneli civilizaciji.
Postoji i verzija "čovek, kako to gorko zvuči". Ne slažem se, a ne bi se složili ni ljudožderi.
Proudly yours, S. O.
Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola".