Izgovor onih kojih mrzi da obavljaju kućne poslove.
A: Čoveče, šta je ovo. Kao da je atomska bomba pala. Što ne središ malo kuću? B: Neću da budem rob ovoj kući tako što ću da je sređujem non-stop. Ona treba da služi meni. A: Pa makar joj obezbedi humane uslove za rad ako hoćeš da ti služi. Ove čarape na podu će početi same od sebe da se kreću, a ovde se skupilo toliko prašine, da bi Bear Grylls mogao da snimi emisiju ovde i da kaže da je u Sahari.
Tokom migracija iz sela u gradove, seljaci donose razne običaje sa sobom. Kao takvi, postaju predmet ismijavanja građana. Tada seljaci postaju odlučni u tome da se promijene, da se odreknu sela, domovine, onoga što su njihovi pretci sticali cijelog života, samo zarad toga da ih više ne bi ismijavali. Počinju da izlaze u klubove, ali tu nastaje problem. Njima je u krvi narodna muzika, frula, da dok čuvaju razdragane ovčice duvaju u magično drvce i proizvode najdivnije tonove za njihove uši. Svaka druga muzika za njih je kao krst za đavola, ali oni su spremni i da to promijene! Naravno treba im dosta da se naviknu, ali dok se ne naviknu moraju pokazivati nekako da im se sviđa ta muzika, iako nije tako. Najbolji način je ovaj, cimanje glavom.
A: Štae ovo? Kaka je ovo muzika? B: Ne znam rođo, al' vidiš da se ovima građanima sviđa.. A: Ajmo dizađemo.. B: Šta? Sti lud? Oš da nam se sprdaju? Ćuti i cimaj glavom da ne misle da smo seljaci!
Dobar znak da je žurka od sinoć fino prošla, te da su ostaci pića od Nove Godine konačno našli vlasnika.
(A se budi mamuran) A: U kurac, šta se ovo dešava. Ne da me boli glavudža, nego me boli metar oko nje! Znao sam da ne treba da miješam gorki list-pivo-vino-dunju!
Kad neko zelen uzleti za lepim i nerealnim zeljama, ovom replikom se prizemljuje, po principu: Da ti nije to sto trazis malo mnogo?
Moj unutrasnji monolog: -Dal' da odletim malo do Meseca, odskakucem, pokupim kamencice suvenire, pa se vrnem... -Pa dobro, pomucices se oko svega, al' izvodljivo. -Sta ako usput otvorim lanac hipermarketa, nadjebem Miskovicev monopol, dosta ga je vala bilo... -Malo po malo, zrno po zrno, mito po mito, para na paru. Ok, pocinjes u utorak. -Ocu i fudbal da treniram, sledece godine postanem reprezentativac, lansiram nas konacno na svetski tron. -Uf, oznojices se debelo, al bice, bice, uklopices i to nekako... Kupujes kopacke u cetvrtak,pa na trening! -Da razbijem Vukajlijsku monotoniju, nikoga ne poznajem, daj da upoznam neku Vukajlijasicu, vodim na pice i to je to... -Ufuf decace! Alo bre!!! Kud se to zaleces!? Da ti ne bude malo muka!?
Najcesca izjava roditelja na tvoje dobro argumentovano suprodstavljanje.
-Jeli sto nisi pograbio/la onu travu? -Pa ne mogu da je pograbim,jos je mokra.Sacekacu da se malo osusi pa cu sutra. -Sta ces ti?Ne znas ni dupe da obrises...Ti ces nesto da uradis.