Po nasim drzavnim parazitima,to je uglavnom brz dogovor oko neke sporne situacije.
Policajac : Gospodine,presli ste na crveno! Kazna 5000.
Vozac : Nisam,bilo je zeleno svetlo...
Policajac : E,prikolica vam je presla na zuto... Daj crvenu i da begamo obojica.
Pojava pri kojoj nam se pred ocima ukazuju stvari koje su nam u tom trenu prekopotrebne ili bi prosto zeleli da ih vidimo.
Cesta pojava medju putnicima GSP-a.Svako ko je imao prilike da iscekuje autobus na jednoj od stanica ili da potrci za njim susreo se sa tom cudnom pojavom.
Moj brat i ja se vracamo sa posla:
Ja:Trci eno nam ga autobus.
Brat:Ne sekiraj se daleko je,hvata ga crveno na semaforu(fatamorgana 1).
Ja:(ubrzavam hod)Meni se cini da se upravo sad ugasilo crveno...
Brat:Aj trci cini mi se da ima gde da se sedne (fatamorgana 2)
Poslednjim atomom snage krecemo da trcimo,vesto izbegavamo smrt pod tockovima automobila i ostalih prevoznih sredstava dok ko sumanuti pretrcavamo preko ulice gde je za pesake crveno i stizemo na stanicu taman na vreme da na zadnjim vratima ugledamo broj autobusa koji nikako nije nas a i pritom je pun ko oko.(sudar sa realnoscu)
Brat:(dolazi do daha)Pa ti nisi normalna,aj sto je bio krcat nego i nije bio nas autobus.(hvata vazduh i gleda niz ulicu)Eno ga nas autobus.Corava!I definitivno ima mesta da se sedne.(fatamorgana 3)
Polako prilazimo stanici,autobus koji jeste nosio nama potreban broj prolece pored nas,a mi sa nevericom i krajnjim ocajanjem ostajemo na stanici dok nam pred ocima jos uvek blica zastrasujuci natpis koji je svetleo pored broja,a glasi "Za Garazu".
Trenutak kad ja trebalo da cutite, al vam djavo nije dao mira i svojom izjavom ste sami sebi uvalili k***C.
* Dopisivanje na msn :
Marija : bla bla bla
Marko : Ma voli me kurac( slovo v je pored slova b na tastaturi i greskom u kucanju, umesto iskazivanja ravnodusnosti, iskazuje se pocetak jedne nove ljubavi :D )
Marija : Ohoho fala bogu i tebe neko da voli
Kamenko i Kremenko su prve asocijacije za pecinskog coveka. Pecinski covek kao odoru koristi kozu ubijenih zivotinja. To je muzjak sa toljagom, kojom zvekne zenku po glavi i time je odvuce u svoje pecinske odaje. Pecinski covek nema posebno razvijenu moc govora, vec mumla.
U vreme fenserizacije i sveobuhvatne digitalizacije, pecinski covek je ponovo oziveo.
Pecinski covek 21. veka sve radi suptilnije. Njegovi udarci su psihicki. Zvuk motora njegove limuzine predstavlja zov za lov na zenku, a auto je toljaga za mozak ( u zatvorenom prostoru, mobilni telefon ima isti efekat ). Lov je uspesan kada zenka izbezumljeno razrogaci oci i opijeno krene ka limuzini, zeleci da oseti udobnost istih. Unutrasnjost limuzine su zamena za pecinske odaje. Na sedistima, p.k.c. 21. veka uvek ima Svet, Skandal i slicne casopise.
Pecinski covek 21. veka jedva da ima razvijenu moc govora, mada za zenku njegovog tipa to nije bitno. Njegova odora je pretezno rozikasta, sljokicasta, puna raznih napadnih natpisa, zmajeva i slicnih tribalnih nakaznih dodataka.
Uz zajednicke himne, dozivljavaju ekstazu, koje oboma osnazuju ego. GRAND im predstavlja bozanstvo.
Himne pecinskog coveka i zene 21. veka nasijeh prostora:
"Ako imas cuku, ako imas herca" ;
"Necu u Jugicu";
"Stikle na noge, noge u kola";
"Glavobolja od vina (a nigde meskalina)";
"Prodji sa mnom kroz crveno"...
Kad ti pregori osigurač za kurac usled kratkog spoja na instalacijama u glavi.
Brate, dve godine mi se diže na slovo ' S ' od Slađa, toliko se ložim na nju a sinoć zakazao puvanjak jedan obični. U šoku sam šta se to desilo?
Kuršlus u glavi brate, pregoreo ti osigurač od prevelike želje. Jebiga, dešava se.
Noćna mora piromana ili otplaćivanje na rate ili...
Uh čekaj, pa ovo i nije bolelo. Ok je, ok, dobro je ovako. Tu je sve, semafor radi, zeleno, žuto pa ništa, autbous radi, nebo radi. Votka radi. Sve je ipak isto. Vidi lišće, gomilu lišća, gomilu ljudi. Cigani, deca, žena s tiganjom sa prozora. Tiganj hahaha tiganj, hah tiganj. Dobro je, ipak dobro ovako. Da, da, nula uvek vadi stvar, nula na nulu ide ali koga sad zabole za to. Ne, ovo uopšte ne boli izgleda da sam jači nego što sam mislio, osmeh, prošlo je sve, kako sam i mogao da pomislim, kao da je ona... heh budala, pa navrneš čokanj... Ali stani, opipaš, vrelo je, a prazno, crveno, da, prazno, setiš se: kuća, prokleta uvek, kuća, povratak, ona, i onda, kada se bude ohladilo... Uvek su te plašili s tim: sada je dobro ali kad se ohladi... I ostaje jedino: ma ima da gori, šta god, dok ima, al ima da gori Buuurnnn
- Pu je, aj smiri se više, šta vileniš danima ko drogiran?
- Ma ne vilenim ja što volim, nego da ne sednem sam sa sobom...
Ono stanje u koje dospevaš kad, na gradskom pločniku, prođeš pored likova na klupi, zatrpanih pocepanim kesicama čipsa i spljeskanim limenkama piva, i ponesen tom inspiracijom stigneš kući, sjuriš se u podrum i na svetlost dana izvučeš bajs, obučeš biciklističku glatku majicu i šorts, pa zapališ pedalu po Gradu, i tako stigneš, prateći tok Dunava i Save, do Ade, gde otpedalaš na drugu stranu i tamo uhvatiš čamac za Novaka, vetrić ti hladi čelo dok prelaziš veliku vodu, preko polutrule daske izgiljaš na kej pa crvenom stazom, pored crveno belih predajnika mobilne telefonije, kroz oblake maca otrgnutih sa topola, projezdiš pored staklenih fasada.
Ali to sve još nije taj momenat.
Momenat iz naslova nastaje u trenutku kad, prateći tu asfaltnu crvenu nit, u jednom trenutku dok te pretiče bus a na horizontu se zgušnjavaju tamni oblaci koji će kasnije doneti kišu, nadesno u smeru vožnje, ugledaš bulevar koji ti nije poznat, i stabla kestena duž njega, i u momentu između okreta pedale... odlučiš da skreneš u njega.
Gramatički ispravno Kuda si pošao. Ovo se uzvikuje iz zadovoljstva a u cilju ponižavanja protivnika kada u PES-u zadnji obrambeni igrač presječe loptu i prekine akciju.
Utakmica na PES-u : U Mesija lopta dolazi pred šesnaesterac, Alex nasrće na njega kao Bik na crveno u Tom i Džeri crtanom, oduzima loptu. Igrač koji igra sa Chelsijem : "Kuš Pošo".
Nova verzija Eve Ras za ukrštene reči.
- Boki, imam domaću glumicu, tri slova ime, tri slova prezime, a nije Eva Ras, jer joj prezime počinje na slovo m.
- Je l' si probao Anja Mit?
- Ne, ko je to?
- Pa nova verzija Eve Ras.
Pandan Anđelu Smrti međ' nebeskom žgadijom. Dok Anđeo Smrti ognjenim mačem i kišama sumpora vrši genocid i totalno jebanje materi Heruvim se koncentriše na pojedince i otrovnim strelicama pretvara mučenu dušu u tetreba. Da te tako lagano muči i pati dok konačno ne baciš kašiku u najgorim mukama.
Jebeni Legolas je taj Heruvim, nije faca kao Boromir nego k'o pizda gađa otrovnim strelicama gde si najslabiji.
- 'Alo Mihajlo, pa desi ti pizda ti materina? Kaće dođeš kod mene da te opet ošurim u pokeru?
- Mrš pičko jedna, znam da si varao zadnji put, takav si u duši kurtonu jedan.
- Aj ne seri nego dođi da spičimo partiju-dve i da probaš nešto novo. Upravo izmišljeno, znaš one budale što su se lomatale preko Kavkaza? E pa upravo su izmislili novi alkohol, zove se rakija i mnooooooogo je dobro tebra, 'nači već sam se ušikao.
- Ae, ae evo stižem, samo da se pozabavim onim pederima od Grka.
. . .
- 'Alo ti! Ti svileni, Legolase! Dođi ovamo, slušaj sad dobro da te ne bih očerupao k'o snajka petla na crveno slovo. Ideš u Grčku, tamo da nađeš onog buljaša, onaj, jebemumater sad kako se beše zove, onaj što će kao on da se zove neki grad u budućnosti valjda, znaš na koga mislim. E nađeš njega i onu dobru pičoku Jelenu, smesti im deder po jedno to tvoje sranje međ' rebra i vrati se da podneseš izveštaj a ja odoh u podrum kod Samaela na kerpo, jasno?
- Da, gospodine generale!