Kada je neko tupav i ne zna baš šta priča, on izgovara ove reči, želeći time da kaže kako su neki ljudi ostali popularni i nakon smrti.
Učenik: Djura Jakšić je naš veliki pisac, koji je bio popularan kako za života, tako i za smrti... Profesorka: Kako to i za smrti? Valjda nakon smrti, posle smrti...? Učenik(pomalo nabusito): Da,da... za života i za smrti...što znači nakon smrti...odnosno, posle što je umro...
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko. Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav. Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom. I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!". Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Najbolja ponuda za odmor na svetu! Razlog zbog koga nakon što ugledate reklamu odmah zovete agenciju kako biste jelte otišli na more u Tursku/Egipat/gde god za tih neverovatnih 100 evra. Na telefon vam se javlja ljubazna agentica koja vam kaže da vam je u cenu uključen smeštaj u luksuznom hotelu, sa doručkom (ali cene hrane i pića su skoro kao u Srbiji). Svi njihovi apartmani su delux kategorije, a ukoliko želite klimu, telefon i televizor oni vam, naravno, nude i tu opciju, uz malu doplatu od 20 evra na dan. Zatim vas obavesti da ne morate da se brinete oko dobijanja vize, jer će se njihova agencija oko toga potruditi, i vi samo treba da priložite sve potrebne papire i platite toškove njenog izdavanja, sitnih 50 do 100. Nakon toga slede informacije o načinu putovanja, pri čemu vas ljubazna teta obaveštava da na dato odredište stižete avionom, ali da kartu naknadno plaćate, zajedno sa aerodromskom taksom (koju plaćate na oba aerodroma), još samo 200 do 300 evra. Njihova agencija vam tokom vašeg odmora nudi i mnogobrojne ekskurzije, kako biste upotpunili što više svoj odmor, i videli što više možete, ali su sve ture fakultativne, i naravno, nisu uključene u cenu. Ostaju vam samo još sitni troškovi osiguranja, rezervacije aranžmana, usluga agencije i vaš odmor vas čeka.
Po završetku razgovora, kada sve to stavite na papir, vaše letovanje od 100 evra izađe vas otprilike 450 evrića + PDV, pa vi lepo odlučite da svoj godišnji provedete na Adi, ili bilo kojoj drugoj obali naših divnih srbijanskih reka, a ljubaznoj teti iz agencije želite da "pozdravite" sve po spisku, što vam je oduzela 15min života i skinula zadnjih 50din kredita.
- Sine, ajde poliži još to malo pa da operem sudove. - Ne mogu više. - Šta ne možeš više!? Neću to da stavljam u sudoperu. - Dobro, mama. ... keva pušta vodu, počinje da pere sudove... - Dođi Džeki. Posle koske i ti da se zasladiš. --------------------------------------------------------------------------------- - Kevo, daj i onu vanglu sa šlagom. - Ljubi ga majka, samo se ti zasladi. Evo ti i ovo od miksera da i to ne perem. - Aaaaaaa, fil i kora na podu! :liz:liz:liz: - Super, sad ne moram ni da usisavam.
Alo bilmezu, šta drndaš taj daljinski, to sam ja kupio. . . Magarčino, ne klati se na toj stolici, to sam ja zaradio. . . Pa stoko nenormalna, još otplaćujem taj auto, možeš malo pažljivije.
Opis kvaliteta mesa u nekoj prodavnici brze hrane.
-Ja gladan. -Aha, i ja bi mogao nešto da čalabrcnem. -Gde ćemo? U Čili? -Ne bre. Pa da mi daju meso od jadnog Džekija što im je lajao oko lokala? -Kako to misliš? -Fino. Av av, mrš, av av, cap, skiič. Eto. Sekira odradi pos'o i Džeki u trenutku postane pljeva.
Sarkastičan način da domaćinu na slavi daš do znanja da nećeš piti koje-kakve 0,25 gejfrute sve dok u kući ima zidarske klipare.
- Ujko šta piješ? - U ovom sistemu 20 godina isto. Pivo sinak, pivo. - Hajneken, Bavarija, Tub... - Je li ti mene malo zajebavaš, a? - Ne, što pitaš? - Ja sam u životu im'o dvije želje i obe su mi se ostvarile. Prva je bila da vreća cementa bude manja a druga je da pivo bude veće. Zato me mani te fenseraje i donesi mi pravo pivo. Dabome.