Onomatopeja pljuvanja. Ništa telesna tečnost, samo reč. Koristi se kada objekat pljuvanja nije zaslužio čak ni da ga zaspemo salvom psovki i uvreda. Razočarao nas k'o Mijatović devedes'osme, izčup'o nam srce špic-klještima. Kada bes predje u jed!
-Što ti žena stišće Njorija za muda i gura mu jezik u uši? -Gde? -Eno iza kokošinjca. -PU!
Onomatopeja pljuvanja i uzvičnik kojim možemo razlikovati gospodina čoveka od seljačine, d'izvini pošten zemljoradnički svet.
Gospodin čovek će to upotrebiti samo kao uzvičnik.
1. -Čujete li vi, gospodine, da će se Nemanjina zatvoriti usred leta radi popravke kvara na tramvajskim šinama? -Pu! Lažovi preisponi! A šta su to novo postavljali pre dve godine, grisine?
2. -Čujete li vi, gosp...gazda Mile, da će se Nemanjina zatvoriti usred leta radi popravke kvara na tramvajskim šinama? -PU! spljošt KURVE LAŽLjIVE, ŠTA SU RADILI PRE DVE GODINE GROB IM JEBEM NEOTKOPANI DA IM JEBEM!!!
Stalna meta nasih verbalnih napada. Mozda neki kineski car kome smo svi bili robovi u nekom proslom zivotu, pa mu mahinalno izgovorimo ime i opsujemo kad god se iznerviramo, ali nije sasvim naucno dokazano.
Punim imenom Pou, virtuelni ljubimac oblika srednje čvrstog govanceta koje možeš da hraniš, kupaš, lečiš i da s njim igraš igrice. Što više obraćaš pažnju na njega on sve zahvalnije uzvraća i postaje sve veći i sve lepše oblikovan. Veoma popularan među klincima kojima su roditelji ili rođaci omogućili posedovanje android uređaja s kojim ni oni ne znaju šta bi radili, ali to je fensi i moderno pa što da ne? Naravno, kao i sa svakom preteranom tehnologijom u koju se ne-baš-dobro razumeju, roditelji nađu opravdanje u racionalizaciji dečje potrebe za tehnologijom umesto livade i lopte. Odraslima ne treba Pu, oni imaju svog omiljenog političara sa istim funkcijama, svrhom i oblikom.
- Kupio sam deci tablet. - Koji će im to? - Ima neka igrica, neka živuljka, pa kad se nauče odgovornosti da im kupim ljubimca... - Ti ćeš da ih naučiš? Pa tebi je u bombardovanju i Tamagoči crkao! Kupi deci kuče i šalji u dvorište!