Ovome prethodi nevino ubeđivanje mlađeg brata, guštera u vojsci ili neiskusnog cimera kako je sve to jako kul i kako ribe otkidaju na krvava muda unakažena Brionom. Sledi indijansko iščekivanje pred vratima kupatila završnog čina utrljavanja Briona. A kada se to desi, svi znaju da se desilo jer sve vatre Vasione tada su njegove.
- Pa dobro, Marini se nije dopalo ali ti se ona doktorka na pregledu smeškala. - Nije se smeškala nego je pukla od smeha. Još uvek me peče, ovi lekovi ne pomažu.
Kurac se kod Srba često pojavljuje kao fatamorgana ili kratka halucinaciona epizoda u najrazličitijim posmatračkim misijama. Srpski naučnici tvrde da se ovaj fenomen javlja zbog psihodeličnih isparenja sa istog.
Svi ostali narodi sveta mogu samo da nam se dive, čude a neki i da zavide.
- Gospodine vidite li onog plivača u daljini. - Ma vidim kurac. -------------------------------------------------- - Uuuu eno ga Avax prolete, jesi ga vid'o? - Ma vid'o sam kurac. ------------------------------------------------- - Brate vidi ovu što sedi preko puta u minjaku. - Vidim, pa šta? - Nema gaće, vid'o sam sigurno. - Ma vid'o si kurac.
To je jedino moguće objašnjenje kako je to mršavo i smežurano stvorenje bez muskulature uspelo da utekne hordi nemačkih nacista kroz ključaonicu gasne komore, čoporu izgladnelih vukova, najezdi vampira iz Rumunije i UDBAškim inkvizitorima. Deda je akcijaški gradio kilometre puteva danju i plodio stotine akcijašica noću. Broj srčanih udara koje je preživeo je jednak broju pismenih zadataka iz matematike puta broj unuka, a broj šlogova je jednak zbiru neopravdanih izostanaka svih unuka zajedno. I pored svih nedaća, preloma, slepila, umiranja i vaskrsnuća eno dede kako veselo skakuće po oboru, juri živinu i zagleda svaku suknju u prolasku. O sličnim čudima možete pročitati samo u Bibliji.
Zločinačko udruženje mrzitelja biljaka koje zamenom teza pokušava da progura svoj nastrani način života kao normalan. To su zveri koje nemilosrdno čupaju travu da zadovolje svoje pogane potrebe, i to bez anestezije... ej, bre! Umesto da je kose, što bi bilo bezbolnije za jadnu travu. I ajde što je čupaju, nego JEDU KORENjE!!! Gled'o sam dedu letos dok je klao tele, prvo ga je odvalio macolom po glavi, da ga ošamuti. Tele kasnije, maltene, ništa nije ni osetilo. Deda je duša od čoveka. A ne ko moj komšija. Jedno jutro je uleteo kombajnom u polje suncokreta sa zapada dok su glavonje pratile sunce. Mučki, s'leđa... E, takvi likovi ne treba da žive. U takvom svetu ne želim da odgajam svoju decu. Svi će jesti jagnjetinu, čim izrastu mlečni zubi. Ej, vegeterijanci, znate li vi koliko embriona suncokreta neće dočekati da odraste zbog JEDNOG litra ulja, a? Ti embrioni umiru u presi na krajnje svirep način, samo da bi vi začinili salatu. A 50 litara svinjske masti dobiješ od jednog jedinog krmeta. Gde je tu pravda za biljke? Način na koji se ubijaju je srednjevekovni. Metal, pa u živo meso. Bez najave. I to po danu, kada vrše fotosintezu i kada su najaktivnije. Ni jedna životinja nije to doživela od ljudi. DA SE KOLjU BILjKE, AL' NOĆU, KADA NE VRŠE FOTOSINTEZU!! Ubijaju se na najpodliji način. One ne mogu da se brane. Ne mogu ni da vrište dok ih kolju drvoseče. Osim toga, imaš drvo od par tona koje sjebe ciganče od 40 kila. GDE JE TU PRAVDA I VITEŠTVO! Ali za vegeterijance ta smrt je regularna, a razbijeno jaje je zločin, polizan med je krađa!? O embrionima biljaka i ceđenju života iz njih, ne mogu više ni da pričam. Ali, pazite, njihov izgovor je: biljke nemaju nervni sistem... Pa, gospodo, da li to znači da je sve što nema nervni sistem osuđeno na surovu smrt samim rođenjem. Da li to znači da sve što nema nervni sistem može da bude živo pojedeno, bez griže savesti? To je opasna diskriminacija: "Ako ne oseća bol, seci ga, kuvaj, peci i jedi na živo - nema problema". Zamislite da vas neko kolje motornom testerom nekoliko minuta, posle vam skrnavi telo, maže ga nekakvim smolama, spava na njemu, i... fuuuj. A tu je i cveće koje se masovno deli kao poklon i znak pažnje. Ljudi moji, poklanjaju leševe biljaka koje su samo htele da ostave potomstvo za sobom. Ajde da ih odma ubiju, nego im ni to nije dosta, pa ih održavaju u životu u nekakvim vazama, da se što duže muče. Da ne govorim o tome da masovno iskopavaju posmrtne ostatke njihovih predaka, prodaju ih po nenormalnim cenama i posle ih SPALjUJU. Ni mrtva biljka nije dobra biljka. Al što je najmonstruoznije, uzimaju delove jedne biljke i kaleme je na drugu. Molim vas lepo, kad su mesojedi zašivali kokošiju glavu na telo svinje?! Gnusno!! Za razliku od vas, naše životinje umiru dostojanstveno. I niko ih ne jede žive! Naše životinje pre konzumiranja prođu bezbroj posmrtnih rituala: dimljenje, salamurenje, konzerviranje, pečenje i sl. Dalje, mogu danima da vise u izlogu, da bi im se u mimohodu odala počast i da bi im se gladni građani Srbije divili. Zar to nije dirljivo?
Mislim da je vreme da stanemo na put ovom pokolju. Ako nećemo mi - ko će? Ako nećemo sad - kad ćemo? P.S. I Hitler je bio vegetarijanac!
Kažu da ovo padanje na pamet ima neke veze sa popodnevom kada je slavnog Njutna klepnula jabuka po glavi baš kada je slatko zadremao ispod krošnje. Isto kažu da tu ima neke simbolike jer kako ga je klepila jabuka tako je on posumnjao da tu postoji neka viša SILA koja je jabuku dovela baš do njegove glave pa je onda rešio da malo pročačka po pojavi koja je tada već imala svoje ime – gravitacija.
Misli ne “padaju na pamet”, doduše one i ne “izlaze iz pameti”, nevidljive su, čak ni senku nemaju, lako se stvaraju, lako se menjaju i lako nestaju. Uzalud tražite, takvog čarobnjaka koji može svet da pokrene a usput je potpuno bestelesan nećete nigde pronaći.
Ali da ne bude baš sve tako misteriozno i neopipljivo postoji jedna “stvar” koja mislima daje smisao, značenje, težinu i koja ih u potpunosti razotkriva: to su u stvari otisci, proizvodi i nusproizvodi misli, a zovemo ih dela.
Ovaj sajt je u svome nastajanju imao potpuno drugu svrhu i formu,do danas se izmenio i prošao kroz razne modifikacije.To što je ovaj sajt danas nema nikakve veze sa onim što je bio na početku.
Deki d Marmelada: Dao sam ti minus,pa cu i da ti obrazložim zašto. 1. Ovo nije definicija, nego neki običan fazon. 2. Sve i da ima formui definicije loše si je sročio.
Mrnjau: Veoma sam nesrećan povodom ove definicije.
TwiterFanatik: Dobro je bre Petre, prestani da reklamiraš tu svoju definiciju,nabio si joj 400 pluseva.
Trezan: E Rajo kako te nije sramota , imao si na ovu defku posle pola sata 12 omiljenih.
Mrnjau: Ma vidiš da ima krš duplih naloga.
RajaZa: Ja sam već sto puta objasnio da nemam duple naloge,kome nije jasno nek se žali kod modova,pa nek provere ip.
Don Vito:Nemojte da spamujete temu, predjite na čet inače ću da vas tužim Džoniju.
Milosrdni: Nagruvam ti jaja, ajde briši ovo sam dok još možeš, cvrče mi jajca da ti ja brišem kada mi budeš kukumavčio na forumu.
Bejbren: Slučajno sam izašla se četa i videla da se ovde priča o duplim nalozima pa samo da kažem da je Ruralni Emo dupli nalog Koste Stefanovića, pogledajte mu fejzbuk nalog.
Milosrdni: Ma cvrče mi jajca ko je čiji dupli.
Džoni: E ko sledeći stavi komentar dobija ban zbog spama.
Milosrdni: Ma Džoni, nagruvam i tebi jajca.
Obavestio: Rizikujem ban ,ali ne mogu da dozvolim da prodje neka definicija dok sam ja tu a da ne iskomentarišem nešto.
______________________________________
Svaka sličnost sa stvarnim autorima je namerna ali ne i zlonamerna.
U početku je naravno mrak, a onda se rodi ideja. Sama ideja bez “supstance” ne znači mnogo. Pretpostavka daje ideji supstancu i ova smesa se pretvara u plan. Daljim razrađivanjem detalja plana on se dovodi do nivoa “matrice” po kome neki sistem funkcioniše.
Grupa radnika je dobila zadatak da bez odgovarajuće opreme očisti septičku jamu.
- “Ovo je rupčaga puna govana i nesnosno smrdi”, zaključi radnik u rupi sav umazan govnima. - “To je betonski lonac izmeta i JAKO zaudara”, žali se stariji radnik (on je van rupe i nije umazan govnima) vođi smene. - “Radimo na kontejneru izmeta koji ima JAK miris”, vođa smene obaveštava šefa pogona. - “Istražujemo objekat sa đubrivom, iako radnici jedva dišu zbog SNAGE isparenja, ipak izdržavaju”, šef pogona podnosi izveštaj zameniku direktora. - “Radimo na istraživanju materije koja JAKO potpomaže RAST biljaka”, zamenik direktora izveštava direktora. - “Imamo rezultate sa nečim što podstiče RAST, i to JAKO”, direktor šalje fax ministru. - “Ovo je novi plan za RAST naše privrede sa JAKIM podsticajnim efektima”, ministar prezentira PLAN predsedniku vlade. - “PLAN je dobar i postaće deo naše politike posle usvajanja na parlamentu, a možda i pre. Dobar posao, čestitam ministre”, zaključio je predsednik vlade.
U davna vremena, uz parabolu i elipsu bejaše jedna od tri posestrime, koje su zajedno sekle konus. Onda, dođe misteriozni srednji vek i hiperbola dobi i značajnu primenu u desetercima, ispevanim uz gusle.
Godina: 1386. negde o Gospoinu dne Lokacija: krčma u nekoj vukojebini Događaj večeri: nastup čuvene striptizete - Kosovke devojke VIP ekipa: Obilić, Kosančić, Toplica, Kraljević i još kojekakve velmože
Separe. Cirka se rujno vino, a fenjeri bacaju strobove. Iz bijelih grla dopire neki haus uz guslarsku podršku slijepog Mićuna. Promoterke u narodnim nošnjama merkaju mrče, koji su sišli s obližnjih planina. Na podijumu, gola Kosovka devojka sa ovcom na leđima, uvija se oko namašćenog stuba k'o Selma Hajek i mami muške poglede... Nakon par sati, fajront. Sa poda se kupi srča, i obezbeđenje izbacuje pijane goste kroz prozor, direktno u Sitnicu. Separeu sa junacima prilazi zvezda večeri.
Kosovka: Pomaže bog, junaci! Svi u glas: Bog ti pomog'o, lepotice. Sjajan performans, zaista. Kosovka: Hvala, trudim se. Nego, da pređemo na stvar. Drugarice mi rekoše da vi imate najveće buzdovane u okolini, pa ja reko' da utvrdim verodostojnost tih informacija. One govorahu o nekih 25 santima bez šešira. Stoga, momci, oružje na videlo. Svi zajedno: :izvadiše buzdovane:
dramska pauza i grohotni smeh Kosovke devojke
Kosovka devojka: Hahahaha, majku im glupavu, šta one znaju šta je 25 santima. U redu je, momci, navucite untercigere, slobodni ste.
Nema jedinstvene definicije pa da ga jebeš. Sve zavisi od toga da li si unutra ili spolja. Nešto slično kao kad gledaš na zatvor spolja ili, ne daj bože, iznutra. Razlika je ogromna.
Posmatrač unutar civilizovanog sistema civilizaciju vidi kao mesto gde je sišao raj i gde se sva duhovnost magijom darovitih ljudi materijalizovala i sublimirala u nešto. Slikari su svoje fantazije pretočili u platna, muzičari u tonove, pisci u pesme i romane. Inženjeri su proizveli svoje čudesne i svemoguće mašine, hemičari svoje molekule, doktorima su uspele operacije, arhitekte su završile fasade na svojim remek delima.
A šta rade filozofi unutar civilizovanog sveta? E, oni sve to posmatraju, sumiraju, kritikuju i daju novi impuls svim darovitim ljudima da izgrade svoja dela ponovo u unapređenoj formi i sa manje smeća kao nusproizvoda ... i naravno filozofiraju.
Posmatrač izvan civilizovanog sistema civilizaciju vidi kao mesto gde je sišao raj i gde se sva duhovnost magijom darovitih ljudi materijalizovala i sublimirala u nešto. Slikari su svoje fantazije pretočili u platna, muzičari u tonove, pisci u pesme i romane. Inženjeri su proizveli svoje čudesne i svemoguće mašine, hemičari svoje molekule, doktorima su uspele operacije, arhitekte su završile fasade na svojim remek delima.
A šta rade filozofi izvan civilizovanog sveta? E, oni sve to posmatraju, sumiraju, kritikuju i daju impuls da se uzmu sekire, koplja, puške, topovi i đulad i da se raspička civilizovani svet. Pa onda malo kritikuju kako je civilizacija čist primer dekadentnog binarnog sistema i kako dobro i zlo uvek idu ruku pod ruku jer inače ne bi bilo ni muzeja ni smeća ni prostitucije ni korupcije ... i naravno filozofiraju.