Termin koji znači, da negde u paralelnom univerzumu postoje lavovi džiberi, koji nerviraju normalne lavove, tako što stavljaju gipsane statue gastarbajtera na svoje kapije!
ZiMzElEn
Rečenica koju, ako nikad do sada niste čuli, nikad ni nećete čuti. Ne samo zato što niste gospodin, što nemate verenicu i što uistinu nikad niste dobili pismo. Već i zato što nemate ni batlera.
-Gospodine, verenica vam šalje pismo!
-Teraj se bre baba u pizdu materinu! 'Sam ti rek'o da smanjiš sa serijama?
-Dozvolite da odstupim.
-Odstupi baba, odstupi! Nemoj samo lekove zaboraviti da popiješ. Opet!
Paravojna organizacija koja u svoje redove nije htela da primi jednog John Ramba zato što nije mogao da puca iz Kalaša, a u drugoj ruci da nosi satelitsku antenu.
Moja fioka je fioka koju ima svaki klinac. "Mama, jel ovo sada moja fioka?". Da, dobio je fioku... Tako je lepa i prazna. Stavio je unutra svoj autić. Da, to će biti garaža. Sada je stavio i čoveče ne ljuti se. Vreme prolazi... Negde među lajsnicama ze zavuklo pedeset para... onih malih žutih i debelih. Poslednje važeće pare u Srbiji. Sada nema manje od 1 dinar. Tu je i nekoliko bombona iz praistorije, mačkin zub koji je našao u dvorištu, nekoliko kamenja sa mora. Jedna praćka. Kauboj i indijanac, tenkići i topovi. Par rezača, gumica.... Kasnije se uselila prva potrošena olovka. Patentica koja se slomila. Hemijska koja se istrošila. Sveska za matematiku. Udžbenici sa rednim brojevima. Poslednji su imali broj osam. Evo ga, gel za kosu, jedan dezodorans, stari brijač. Kutija kondoma. Nekoliko diskova sa slikama koje više ne želi da gleda. Stari mobilni i punjač. Stara baterija od novog mobilnog. Indeks. Radnička knjižica, zdravstvena... Neka stoje tu, sada ne trebaju... Prsten... Tu stavlja burmu kada izlazi sa drugarima. Koverte od plata i računa... Čekove... Opet zdravstvena... Sada neka nova. Sa overom do kraja života... Bromazepan i Lasiks. Nalazi lekara, rendgen snimci. Ceo jedan život u toj mojoj fioci.
Promiče kiša... Nekoliko zbijenih crnih kišobrana gore... Nekoliko blatnjavih crnih cipela dole. Jedna lopata, mantija i gavran što se ljulja na grani.
I lica koja ispraćaju.
Plaču.
Ali greše... Fioku su ostavili kući... A tamo je sve!