Rečnik / autori
JA

Jack89

na Vukajliji od maj 2011.viđen 18. jan 2016.
0 definicija0 odabranih0 poena

Kad ti pozvoni na vrata da ti uvali Kirbi, a umesto toga uvališ ti njoj.

Močugu.

ZVRRRRR! ZVRRRRR!

- Aaaa, jebote, šta si leg'o na to zvono k'o kamiondžija na volan...

ZVRRRRRRRRRRRRRRRRR!

- Evo, stižem... u kurac...

(:ostavljanje kanter strajka i geganje, u gaćama, do vrata:)

- Dobar dan, da li imate domaćicu u kući?
- A?
- Domaćicu, je l' imate?
- Pa zna da kuva... a, izvini, a šta tebi treba ustvari?
- Pa mi smo iz Kirbija, meni bi treb....
- Kako misliš "mi", ja vidim samo tebe?
- Hihi, pa da... ja sam ustvari iz Kirbija, treba mi..
- E, da, izvini sad, ja sam u gaćama, nisam stigao da se obučem.
- Ma ništa... htela sam reći, meni treba prezentacija.
(:Counter Terrorists Win!:)
- E, dokurca!
- Molim?
- Ma ne kažem tebi, ubiše me u kanteru... ček' samo sekund odo' do kompa...
- Aha, ok..
- Jebiga. Ubili me sad. I to u bazi. Šta si rekla, šta tebi treba?
- Prezentacija. Mi bi kod vas organizovali jednu pr...
- To oni usisivači, i to?
- Sve ću vam objasniti, da li ste zainteresovani da zakažemo prezentaciju kod vas?
- Znači, usisivači, i to, a? E, nismo nešto zainteresovani. Mislim, nisam zainteresovan. Imam neki stari, bučan je, ali radi još.
- Kako mislite niste zainteresovani? Pa imate li vi domaćicu u kući?
- E, ne moraš da mi persiraš, daj bre... ma ima domaćica, ali ima i usisivač.
- A, je l' živi tu još neko sa vama?
- Daj, nemoj mi persirati, rek'o sam ti.
- Hehe, dobro, je l' živi tu još neko sa tobom?
- Pa živi žena moja, al' nije tu, na moru je.
- Aha, a kada se vraća?
- E, devojko, puno ti mene pitaš, mislim sad već ono... moram da žurim, i to.
- Dobro, ništa...
- Aj ćao.
- Zdravo...

SUTRADAN, POPODNE:

ZVRRRRRRRR!

- Ma daaaaj, ko je sad u kurac...

(:ostavljanje kanter strajka i geganje, u gaćama, do vrata:)

- Dobar dan, mi smo...
- Opet ti?
- Jao, izvinite, nisam znala da sam već bila kod vas...
- Persiranje...
- Ah, da, hehe, izvini, nisam znala da sam već bila ovde...
- Ma jeste, nisi znala. Šatro. Nije mi žena još došla sa mora, ako si mislila nju danas da zatekneš, pa da je nagovoriš za tu prezentaciju tvoju. Nego, ja opet u gaćama. Prekinula si me, pa zato. Vraća se u sredu, ali ti ne vredi ni onda da dolaziš pošto sam ja glava kuće i nema prezentacija ovde.
- Ali, to je samo sat vremena...
(:Counter Terrorists Win!:)
- U kurac!
- ??
- Ma ubiše me opet. Koje s' ti godište?
- Molim? A što je to bitno?
- Pa ako ćeš već da mi uvaljuješ usisivač, red je da znam.
- Pa kakve to veze ima sa mojim godištem?
- Prezentacija, godište. Godište, prezentacija. Kontaš?
- Ne baš.. ali, osamdeset peto, kad je već tako bitno...
- Bitno, bre. Aj na kafu?
- Izvini?
- Uđi bre, ubiće nas promaja na hodniku ovde.
- Pa rekao si da ne želiš prezentaciju...
- Ja? Ma ne ono, ne mogu ovako na hodniku da pričam. Vinjak?
- Pa dobro... ne mora kafa, ali da ne stojimo na hodniku, stvarno...
- Ma da. Jebo komšije, ne moraju sve da čuju.

... ...

- Može još jedan?
- Uh, hajde još samo jedan, ali samo dva prsta... pa da vidimo ovo za prezentaciju...
- Nemoj ti meni dva prsta, zna se kako se pije u domaćinskoj kući.
- Hihi, pa dobro...
- Posle ćemo dva prsta... i taj kurbi, šta već...
- Hihi... al' si lud.. je l' ti ono liker neki tamo?

... ...

(neće se nastaviti)
DODa objasnim · 15. avg 2011.💬 42

Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.

BHBlack Hole · 8. apr 2010.💬 161