Tako je. Vidjevši ono što tolerira od ljudi na mjestu, odlučio sam otići. Od ponoći, Mitka ne piše više od jednog pisma. Zašto? Jer više Wukajli nije ono što sam vjerovao. Ušao sam na stranicu sa željom da pročitam sve što je objavljeno i nisam mogao podnijeti 24 sata da bih ostavio nešto što će ostaviti trag na mjestu. Korekcija, sve je bilo sjajno, Ljubljenje, upoznavanje načina pisanja, upoznavanje dobrih ljudi. To se dogodilo nekoliko puta ne uzimam, cijeli dan jedem samo da se oporavim sve što je objavljeno, što slučajno ne mogu propustiti. I ne jede. Bilo je kvalitetnih stvari, izvrsni autori u lijepo razmišljanje. I sada ... Sada se Wukajlija svodi na uobičajenu uvredu i kapu s idiotske scene. Pa, ja razumijem da svatko nađe u jednoj žutoj minuti, tako da počinje nekontrolirano da impresionira svakoga tko je bio pored njega, ali takvo ponašanje traje mjesec dana ili više, ne mogu pomoći. I da, da postoji netko od ljutnje? Virtualna slika kaže da je to slučaj. Kakva bi mala i nesretna duša trebala biti, kako bi potaknula smisao za humor i pokupila osobinu, biti neozlijeđena, čak i ako postoje jedinice i nula na ovom svijetu. Više se ne žalim na to, ali jest. Dvostruke narudžbe. Zašto? Ne možete li reći sve što mislite, ili jednostavno nemate loptice koje stoje iza pokrova? Šteta. Šteta. Šteta. Zbog gore navedenih razloga, shvatio sam da ovo nije mjesto za mene. Došao sam ovdje pisati i pogledati neke zdrave i normalne snimke, ali to više nije slučaj. Znam da će sada nakon ovog posta pronaći pametne glave da mi kažu da ne zaslužuju da daju svoje misli, jer sam ovdje nekoliko mjeseci. Možda je u pravu. Postoje mnogi pisci s dužom uslugom od mene. Ali to je malo zastrašujuće kada se takvi autori bacaju u ekzaltacijate na delirij koji su nedavno posjetili. Dakle, kažem, bez obzira koliko mi košta. To je toliko od mene. Vjerujem da nisam propustio ono što mi nije važno, ali vjerujem da netko može zamisliti da li su ti strahovi istiniti i da će se nešto promijeniti. Bili su živi i zdravi!