Gotovo neizbežan lik u svakom autobusu koji noću vozi turiste na letovanje u Crnu Goru.
Ima 60+ godina i putuje na letovanje sa ženom, koja mu je po pravilu potpuno podredjena. Vrlo često ima brkove (on, ne žena).
Ima završen 3. stepen (eventualno VKV) i najveći deo radnog veka je proveo u nekom metalskom gigantu SFRJ, koji je danas u stečaju ili već prestao da postoji.
U autobusu obavezno sedi u prvom redu sedišta i to sa desne strane, kako bi imao pregled situacije na putu.
Zna svaki motel i stajalište na kojem će da se prave pauze i on daje znak drugima kada je pauza gotova i kada treba da se krene dalje.
U autobusu sve vreme prilično glasno razgovara sa vozačem i suvozačem o svim mogućim i nemogućim temama (politika, svetska ekonomija, vojni blokovi...), ne dajući nikom da spava. Zapravo, njegovo herojstvo se i ogleda u činjenici da će ceo put biti budan, pa sa visine gleda na sve one koji su se drznuli da makar i na tren dozvole da ih sanak savlada.
Na Tjentištu će u inat svima da skine gornji deo trenerke i da ostane u majici na bretele.
U 5:15h će biti prvi koji će u daljini da ga ugleda i naglas vikne "LJUDI, MORE!", budeći time i ono malo ljudi koji su uspeli da sklope oči pored njegovog konstantnog drobljenja.
Moliš Boga da nisi smešten na istom mestu gde i on.
Uprkos svim tvojim željama i nadanjima, biće tu i kroz 10 dana kada treba da se putuje nazad...
swaba
Jezik kojim govore odrasli kada ne žele da ih deca razumeju.
Predstavlja kombinaciju šatrovačkog, engleskog, nemačkog, lokalizama, skraćenica, nadimaka, internih fraza i svega drugoga za šta pretpostavljate da deca datog uzrasta neće razumeti.
Naziv dobio po tome što su mađarski nekada zaista koristili stariji u Vojvodini, kada nisu želeli da ih deca razumeju.
DISCLAIMER:
I pored očite sličnosti koja lako može dovesti u zabludu, ova definicija se ne odnosi i ne može se odnositi na način govora NJKV princa Aleksandra Karađorđevića, iz prostog razloga što je kod "mađarskog" jezika reč o nerazumevanju koje je učinjeno sa svesnom namerom.
Mama: Morgen treba da vodiš potomka kod ćaDostani, da mu pogleda vršnjaka.
Tata: Ofkors.
Dete (zbunjen pogled): Mama, šta si rekla? Tata, gde idemo, gde idemo, gde idemo?
Mama: Ma ko tebi govori, ne ideš nigde.
Dete: A, dobro!
Tata: Hehe, al' je pglu.
Mama: Hehe, pglu.
Sada već pomalo arhaični izraz koji se koristi kada nekom drugom, obično u žurbi i kada nemaš sam vremena za to, poveriš naizgled jednostavan zadatak, pa dok uzalud čekaš završetak istog, shvatiš da si se debelo zajeb'o.
Ja: Mama, kad će torta i gde je tata?
Mama: Poslala sam ga u prodavnicu pre sat vremena po šlag i vanilin šećer!
Ja: Pa gde je do sad?
Mama: Pošalji ludu u vojsku, pa sedi i plači!
Zgodan način da prilikom verbalne komunikacije u kojoj, radi jačine argumenta, želiš da pomeneš i Boga Oca i Boga Sina, i to poimence, a onda shvatiš da ne znaš kako se Bog Otac zove.