Prijava
   

Red (i zakon) na selu

Samo jedan:

javljati se neizostavno svima na koje naiđeš

Sedi baba (bez šale, od jedno pred rušenje Berlinskog Zida) na tremu, kuća iznad česme.

- Dobar dan!
*odmeravanje*
- Čiji si ti?
- Pa...Radmilin i Petrov (roditelji)
- Čiji...?!
*jao da, pa je matora ona, garant zna samo babu i dedu*
- Zoričin i Pavlov!
- Čiji, mori?!?
- .....od Ružicu i (kako beše pradeda, jbt)...Sretka.
- Aaa, pozdravi gi, baš si čedo, jubi gu bajka!
- .....

Ali i dalje je red, i mož' ga jepsti.

Komentari

i ja cesto doguram do pradjeda...

mene je jedna baba dva put smarala, legitimisala me i kad sam odlazila i kad sam se vracala
+ btw

+
:)))))
Sabra li ti njene godine?

Da ona sama zna, manula bi se davno ćorava posla... :)

Al' si ubo ovu, svaka ti dala. Inače odrastao sam na selu i kada sam, još kao mali, dolazio u grad javljao se svakome i čudio kakvi su ovo nekulturni frikovi kad niko neće ni da me pogleda. Kasnije sam skonto i danas me je blam kada se setim.
A za neke babe mi se čini da sede na jednom mestu od praistorije. Takođe ovo za "čiji si ti mali" mi je dobro poznato (pre su mi nabijali pritisak, ali sam posle tristotog puta oguglao.
+++ a možda ću kasnije i da omiljenjujem.

zato se u CG odma kaže Janko Đoka Petra Vidova Mašanova. nauči se to ka pjesmica +++ :)

Осим ако немаш породични надимак...+

Ne volim ove seoske, ebemliga.

"Ali i dalje je red, i mož' ga jepsti". +