Nepogrešiv znak da osoba knjige nije ni prelistavala, a kamoli čitala. Ljigavi, potpuno nepotrebni crvić pored predloga u uskoj je vezi sa iskonskim strahom.
Dopisivanje: A: JeR mogu s' tobom? B: Ne. Idi na fb i uključi se u grupu "Svi mi koi mrzimo školu."
-Vidi! -Šta? Šta? -Skida grudnjak! Au, al' je dobra. -Ššš bre. Čuće nas. Pa ćeš videti kada ti dođe Šone utoka. Ima da te kredom crtaju. -Ali.. -Ma ššš, jebote, si lud? Hoćeš da izginemo ovde? -Dobro, ćutim.
Slovo Š oznacava nesto vrlo loseg kvaliteta,a to sto je loseg kvaliteta naziva se Š gategorija. Inace posto je to poslednje slovo nase azbuke onda i Š gategorija predstasvlja nesto sto se nalazi poslednje na lestvici kvaliteta. Inace to je i skracenica ŠUNDA.
Vrlo multifunkcionalna uvreda koja može da se odnosi kako na osobu tako i na neki postupak ili predmet. Predstavlja dno dna, poslednje slovo azbuke, većini neomiljeno. Ranije su stvari koje su asocirale na ''š'' možda i imale neki pozitivan kontekst, međutim, danas se sa razvojem depilacije i drugih bolnih tretmana više ni nekada lepa reč ''šuma'' ne posmatra u pozitivnom smislu, a bogme ni ''šišarka''. Veće dno od pomenutog je još samo ''šž'' osoba, dno dna i azbuke i abecede, podpodpodpodzemni glodar štroke i lošega.
-Pu, bre, šta je ovo?! -Pa to ti je draga supa sa ružom i cimetom. Hteo sam da ti miriše. -Nisam htela parfem već supu, kad si već ''š'' u krevetu, pomislih da bar možeš da skuvaš kad nisam tu! -Ali, draga, rekla si mi da sam pravi lav u krevetu. -Zaboravi, gosn' ''šž''.
Tu je negde i Zdravko Šotra, fali mu jedna kukica na gore.
Koristi se kao nastavak za prezent u drugom licu jednine a bome i kao skraćenica od skraćenice reči "hoćeš". Prvo se "hoćeš" skrati na "ćeš" a potom se od toga oduzme "će" i ostane samo "š". Dodaje se na prethodnu reč u rečenici.
1. Metalikuš prepoznati po zarđaloj kosi. 2. Oš doći jedared? 3. Štaš popit? 4. Jeban, tiš bit! 5. Zaš mi govoriš da sam decxko?