Vreme kojeg, paradoksalno, najviše imaš kada si u zatvoru.
Vreme koje se troši za svoj ćef.
Najviše ga imaju deca i starci. Sa postepenim jačanjem/slabljenjem intelektualnih funkcija se javlja u višku, šta li?!
Za one koji rade u opstinama i slicnim drzavnim institucijama od vitalnog znacaja to je vreme koje provode "na poslu"!
Sudeci po efikasnosti drzavnih organa ,ovo se moze odnositi i na sudove,policiju....
Život nezaposlenog čoveka.
Slušajući naše stare, to bi trebalo da bude vreme porvedeno na WC šolji, pošto znate kako to već ide. U njihovo vreme se mnogo više radilo i učilo.
- Ajde knjiga u šake pa polako...
- Ali tata učio sam vec 15...
- Šta ali? Govno jedno uobraženo. Kad sam ja bio student...eeeej! Najsrećniji sam bio kad sam trebao da odem da pišam. To mi je bilo jedino slobodno vreme, a ne ti sad sediš ne radiš ništa i onda kao učio sam. Mrš u sobu da te nisam video i nemoj da si zalupio vratima da ti glavu ne odšrafim.
Ono što ti ostane kad se namoraš.
- Snimamo za televiziju. Šta radite u slobodno vreme?
- Sinko, nikako da dođe to vreme. Trčim od jutra do sutra. Mora se.