
Vreme kojeg, paradoksalno, najviše imaš kada si u zatvoru.
Vreme koje se troši za svoj ćef.
Najviše ga imaju deca i starci. Sa postepenim jačanjem/slabljenjem intelektualnih funkcija se javlja u višku, šta li?!
Ono što ti ostane kad se namoraš.
- Snimamo za televiziju. Šta radite u slobodno vreme?
- Sinko, nikako da dođe to vreme. Trčim od jutra do sutra. Mora se.
Slušajući naše stare, to bi trebalo da bude vreme porvedeno na WC šolji, pošto znate kako to već ide. U njihovo vreme se mnogo više radilo i učilo.
- Ajde knjiga u šake pa polako...
- Ali tata učio sam vec 15...
- Šta ali? Govno jedno uobraženo. Kad sam ja bio student...eeeej! Najsrećniji sam bio kad sam trebao da odem da pišam. To mi je bilo jedino slobodno vreme, a ne ti sad sediš ne radiš ništa i onda kao učio sam. Mrš u sobu da te nisam video i nemoj da si zalupio vratima da ti glavu ne odšrafim.
Za one koji rade u opstinama i slicnim drzavnim institucijama od vitalnog znacaja to je vreme koje provode "na poslu"!
Sudeci po efikasnosti drzavnih organa ,ovo se moze odnositi i na sudove,policiju....
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.