vukajlijarečnik
prijava

Sretan dan u sretnoj zemlji

To je svaki dan u zemlji blagostanja, državi bogatog društva, bogatih i sretnih pojedinaca, u državi u kojoj je sve sređeno, gospodarstvo, zdravstvo, školstvo, sudstvo, sport i kultura… i u kojoj čovjek može platiti 6000 eura da bi ušao na tamo nekakvu utakmicu.

Karte za Euro
prodajem dvije…
cijena: 43.800 HRK – oglas s Interneta

Preplavio me val patriotskog ushita kad shvatila da ima ljudi koji su spremni potrošiti malo bogatstvo ne bi li osobnim mahnitanjem potakli one istinske heroje da jure, skaču, primaju bolne udarce, upadaju u životno opasne situacije, prolijevaju znoj tijela svoga… a sve da bi nama osigurali miran, spokojan i nadasve sretan san i sretan dan u sretnoj zemlji.
ISIvana_sanjalica · 4. apr 2009.
Komentari · 7
KU
kuvajlija4. apr 2009.

@MANKO KAPAK - u mojoj definiciji ne opisujem nikakvu zemlju, već mentaltet. Po najvišim standardima sagradi i opremi kuću, a nema infrastrukturu pa mu ne preostaje ništa drugo nego poljski klozet i poanta je upravo na tome.

IS
Ivana_sanjalica4. apr 2009.

Kuvajlija - odgovaraš kome? Nisam baš shvatila, al dobro, evo mog odgovora:

Shvaćam, ja shvaćam. I ja u biti opisujem mentalitet. Mentalitet se stvara na nekom prostoru, zvao to zemlja, država, kraj, regija... E sad kako i zašto se stvara - nemam ovdje ni mjesta ni vremena da objašnjavam. No, vjerujem da to i sam znaš.

U mojoj priči ne opisujem gradnju kuće po najvišim standardima, ali platiti 6000 eura za 90 minuta gledanja nogometne utakmice, a onda mjesecima jesti krumpir dnevno, a možda čak i zakidati nešto djeci, na tragu je tvog primjera.

Druga razina moje priče je činjenica da u zemlji u kojoj nevjerojatno velik broj ljudi (nerijetko s visokoškolskim obrazovanjem i akademskim titulama) ruje po kontejnerima da bi preživio, postoje i oni koji se bahato, rekla bih nemoralno, razbacuju novcem pokazujući prezir, gnušanje i zgražanje nad kontejnerašima.
Nekad smo pjevali "to je nama naša borba dala" ili što bi se reklo: tražili smo - eto nam ga.

P.S. Ja se ne žalim, samo bilježim. Ne želim ovaj jedini život potrošiti na žal, ljutnju, bijes, razočaranje i slično.

МК
МАНКО КАПАК8. apr 2009.

Pa to je taj nehajni metntalitet Balkana, dok Švaba štedi i odvaja ceo život da bi imao penziju, Balkanac će dići kredit i zapaliti na more, baškariti kao kralj 15 dana, a kad dođe kući razmišljaće o vraćanju duga.

Prijavi se da bi komentarisao.