Taedium vitae

Sunce. Kako mrzim tu glupu pojavu. Zna da ne želim da nastavim ovo što mnogi nazivaju "životom" i opet svako jutro, kao u inat probija se kroz zavjese moje sobe. Da, one zavjese koje su zadnji put imale kontakt sa vodom kad je Isus skupljao ekipicu da kenjaju o vjeri i nekom pokajanju. Al' jebiga, daj šta daš, kad sam se već probudio u ovoj usranoj vukojebini od kvazi grada daj da proživim još jedan dan, makar me raduje istina što sam dan bliži smrti, tamo je možda i bolje nego ovde. Soba smrdi na ustajali alkohol i povraćku, ne čudi me. Davno je moja stara govorila da sam idiot, i bila je how can I say, fuckin' Nikola Tesla.
Kad smo kod keve, nikad nisam imao neki odnos sa njom. Preča okupacija su joj bile neke sitne stvari, meni nebitne, al' njoj izgleda bitnije od sina jedinca. Kad je došlo iz dupeta u glavu i kada je vidjela šta joj je sin postao osjetila je naglu kurcobolju za Andandi i prosutu rižu, ali kasno. Starog nikada nisam upoznao, jebiga, rat je bio. Kažu kad nemaš autoriteta i kad ti je sve dozvoljeno da je veća vjerovatnoća da ćeš pojebati Adrianu Limu nego postati čovjek. U mom slučaju to poređenje je bilo i više nego tačno.
Odakle početi?
Od toga da starog nisam imao?
Od toga da me stara nikad nije voljela?
Od toga da sam u osnovnoj pad'o, u srednjoj prolazio ni sam ne znam kako?
Od toga što sad radim ko konobar u kafiću blizu škole i vidim šta sam sve propustio i da mi je život kurva jedna obična?
Bježi, priberi se. Nije sve tako crno, makar živim odvojeno od keve, svoj sam čovjek. A to što su mi isključili vodu, nemam plina da ispržim ubuđale kobasice a TV mi je slomljen otkako sam ga strefio flašom dok sam još gledao jebeni seoski fudbal moje Zvezdane. Vidiš, makar ne živim sa kevom. BRAVO JA!
Telefon mi je krš, isti sam takav furao u osnovnoj, a nekad se i onaj na tač nosio. Jebiga, a na displeju zanimljiva činjenica. Porukica primamljivog sadržaja, od nje. Sve bi to bilo super da se ja ne ličim na stereotipnog alkoholičara raspada iz američkog sitkoma. Samo ne znam šta vidi na meni, moguće da hoće da me promjeni, a moguće je da hoće da piše rad o meni pošto studira Psihologiju. Ništa, iskuliraćemo.
Koja je uopšte svrha mog jebenog života? da odem u onaj kafić, služim neke nafurane što se kurče i piju vinjak dok su u školi, ili pak one zaljubljene što naruče duplu kafu pa piju iz jedne šolje, ili da gledam nekog u uglu što cirka sam pivo i vidim sebe prije 5-6 godina. Ma daj, jebem ti život i ovo čudo. A možda bi trebao i da se promjenim, za početak da se okupam i ode sa osmjehom na posao ko jebeni Suđer Bob. Jebeno sunce ogreja nikad jače, to je znak od svevišnjeg ko god on bio. TREBALO BI DA SE PROMJENIM. Oooo kako volim sunce... Al' u kurcu. Dabogda svi umrli, i ja sa vama.