Ženskobara

U narodu, rado korišteni izraz za muškarca koji je stalno u ženskom društvu. Ali on nije jebač. Jok, možda poneku tu i tamo da ošine, ali rijetko. Još kao trogodišnjak pokazivao je simptome nezainteresovanosti za tri glavne muške ljubavi: fudbal, auta, žene.

Kada mu je ćale donio tenk napravljen od šibica, kojeg je vrijedno gradio dok je bio u rovu negdje u Bosni, on ga je samo pogledao i okrenuo se prema svojoj najdražoj plišanoj barbiki Bušli. U školi su ga svi tukli, od onog s kojim je sjedio u klupi, maturanta iz osmog, pa sve do djevojčica s kojima se vraćao kući. Da li zbog toga što je izbjegavao ganjanje stare flašice od Bony Cole po školskom dvorištu sa ostalim, zdravim, seoskim dječacima, da li zbog svog bejbi soft lica bez ijednog cepelina na čelu, možda pak zbog toga što se igrao gume sa djevojčicama ili je to pak bilo onako, čisto zato što je pičkast, rezultat je bio isti: višesatno kmečanje materi u krilu.
I tako, malo po malo, kada dolazi u godine kada može samostalno da odlučuje o svojoj sudbini, naša ženskobara odluči da probije uho. To je sad IN, svi nose. Još kad nabaci tetovažu leptira ili violinskog ključa na svoj desni biceps, ode na kvarcanje u solarijum, pa obuče papuče i šorc kad ljeti izlazi u grad, sa debelim lancem oko vrata k'o da je poš'o na izložbu pasa, tek onda će da izazove rotaciju vratnih žila kod slučajnih prolaznika koji će poželjeti da imaju neki tvrd predmet u ruci da ga spucaju u glavu.

Gledajući svog sina kako odrasta u hipsterluku, ćale više ne može da podnese takvo ponašanje, te se oda svom starom poroku: Morava cigarama i ljutoj prepečenici, koja mu donosi trenutnu amneziju u glavi, da bar na trenutak zaboravi na kletu modu što je žabari iz Milana donesoše u našu avliju.