znaci velikog stepena pozitivne ljubavne zagorjelosti
...znate njen broj napamet, pored brojeva od Šobeta, Maksija, Mikija i Goksija...
...kada niste skupa, razgovor na staro-školski način, preko fiksnog "preparata", traje i do sat vremena, zadnji put ste toliko pričali samo sa ujom, kada vas je trebao štititi od neke bande koja vas cima, a vi mu pojašnjavali cijelu situaciju...
...pred spavanje mislite o njoj, a ne o skroz jeb*zovnoj ribi koju vidjeste danas, i na koju bacište malog već koji put...
...budite se i mislite o njoj, a ne o tome kako eskivirati školu/posao...
...i u školi/poslu mislite u blicevima o njoj, o školi/poslu ste ionako davno prestali razmišljati...
...pošaljete joj poruku, kad za duvno čudo, i onda vama misli poslati istu...
...pjesma i misao uzalud vam trud svirači vas posebno "raznježuje", jer stalno imate kont da ste je vi maznuli liku ispred nosa, svojim umijećem, ili da će vas ona ostaviti zbog nekog lika, zbog njegovog umijeća...
...svojoj najboljoj drugarici pričate o njoj, iako ste drugaricu prije nekog vremena htjeli odvesti u krevet pošto-poto...
...i drugarima pričate o njoj, oni se prave da ih interesuje, a u stvari jedino što ih zanima je jel` ona : obrijana ili prirodna, jel nosi crne gaćice, jesu joj ono stvarno prirodne grudi?...
...u pola jela/posla/šetnje i sličnog počinjete se keziti nenormalno, bez ikakvog poštenskog razloga...
...jedete i to dobro (osim ako ne držite dijetu), shvatili ste da je laž da se od ljubavi slabije jede...
...ali onaj projekat za firmu ( ili školsko učenje ) ste skroz zapostavili, a iskreno i puca vam ona stvar za tim, kada već imate nju...
...postali ste već blesavi, unaprijed planirate gdje je odvesti, kako je iznenaditi, sa čim je obradovati...
...već i sami shvatate da ste se zacopali, mada ste možda prije nekog vremena o tome mislili samo kao o nemogućoj situaciji, kako se to nikada neće desiti vama- "samcu u srcu" ( a u sebi ste to potajno priželjkivali )...
... ako ste već paranoični onda i uđete u kont : " pa jbte- dokle će trajati?!"...
