
Kupalište kojim se Beograđani ponose nazivajući ga morem. Istina je da na Adi nije sve tako idealno. Plaža je šljunkovita i prokleto užasna. Najgore je kad upekne Sunce, ono kamenje postane toliko vrelo da moraš podići čak i noge na peškir dok ležiš jer dodir golog tela i vrelog šljunka nije nimalo prijatan. Kada ti se to smuči, kreneš ka vodi da se rashladiš, ali na tom putu treba preći nekoliko metara ispunjenih oštrim i vrelim kamenčićima. Tako sjebanih tabana na kraju stigneš do vode gde te čeka novo razočaranje. Voda je braon boje, deluje odvratno prljavo a trava ti se sve vreme mota oko nogu. Poželiš da izađeš i tuširanjem spereš to sa sebe, ali to znači novu torturu jer moraš ponovo hodati po pakleno vrelom i oštrom kamenju.
Kakva država, takvo i more.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.