
gotovo uvek senzacionalno debele. Najčešce ih možete videti subotom u tržnim centrima, pihtijaste i krofnaste u šortsevima i majcama-tregericama neodoljivo podsećajući na na slonove u dečjim odelcima dok dozivaju i opominju decu i istovremeno trpaju tone hrane u metalne korpe. Deca ovih žena su uvek ljupka, lepa, radoznala i naravno zaobljena. Hodajući pored njih svestan si da će se neko, kada za to dodje vreme, oženiti ovim malim tempiranim bombama čiji sat otkucava neumoljivo i nepogresivo. Kada to neodredjeno vreme prodje nekog neznanog dana, nečija draga će se samo naduti i pretvoriti u nešto ogromno i izobličeno, kao kada se samonaduvavajućem čamcu oslobodi ventil i on se od male lagane smežurane krpice plastike odjednom pretvori u poprilično komfornu jahticu za dvoje.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Predlazem ti da napises knjigu eseja o Americi,izgleda da imas milion pricica o Americi?
@acafaca
pa ziveo sam tamo brate 7 jebenih godina
+