
U neka srećnija vremena glavni izvor prepirki i koškanja širom naših školskih dvorišta. Pitanje od presudnog značaja: da li je lopta prešla aut liniju ili ne? Bili smo u stanju diskopamo oči jedni drugima samo da dokažemo da lopta nije napustila teren. Neki su čak išli dotle da su uzimali istu u ruke i pokazivali pravac kojim se kretala, čime su samo pojačavali gnev protivnika. Da je kojim slučajem bilo kakvog arbitra da nam sudi, produžavao bi čas fizičkog za po 15 minuta minimum.
Ovakav vid koškanja neretko ne prestane ni nakon puberteta.
- Aut!
- Nije aut!
- :uzima loptu u ruke: Vidi, ovako se kretala! Nije prešla pola!
- Ne laži da ne pozovem tatu da te prebije!
- Moj tata je jači od tvog!
- Nije tačno, Randu, prebio sam ti tatu pre neki dan, žalio se učiteljici...
__________________________________________________________________________
- Au tebra koji aut...
- Ma nije aut šta sereš, mene baš dobro voza... Nego si ti neiskusan pa te cima!
- Ne rise, ima očajan rad! Ko nema keša za skank, puši džank!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Увек било +++
Aaaaaaaaaut, aut, aut nekako mi ide uz drugi pr. :) +
Fino
Kvejče, to mi i jeste bila prvobitna inspiracija :)
Ona hoda sama kroz grad
Misli sve sve što misli da zna
To je samo daaaaun
To je ono što se zove aut...