Biće koje je objekat ljubavi (naročito naša), pažnje, sažaljenja, prezira i brojnih slanih i neslanih šala. Ono što svi zaboravljaju je to da baba nije uvijek bila baba. Prvo je bila beba, pa curica, pa riba (a možda i akrep), pa žena - možda obrazovana i emancipovana, a možda i priprosta, i na poslijetku je postala baba. Međutim, kad konačno žene postanu babe, čini se da se razlike među njima umnogome izbrišu.
- Lijepotice malo poružne, a akrepi se možda čak i proljepšaju, jer njihova ružnoća uslijed starosti se manje primjeti.
- Seljanke i neobrazovane uslijed dugog života i iskustva prestaju biti tako upadne u svojoj neobrazovanosti, a one najobrazovanije izgube dosta od svoje sofisticiranosti.
I kako sad to, da jedna obrazovana žena, koja je nekada se divno izražavala, bila neki profesor ili šta ti znam šta, kad postane baba odjednom počne izvlačiti neke izraze iz naftalina, razvije nauku šta se "valja", a šta se "ne valja" raditi, počne pričati bapske priče i sve ostalo?
Možda se to nikada zapravo ni ne desi, možda je to samo iluzija, možda današnje mlade žene nikada neće postati babe, već samo vrlo stare žene. Jer ipak, današnjem stereotipu babe je najviše doprinjela činjenica da su današnje babe odrasle 30-ih i 40-ih godina prošlog vijeka, kada su žene i dalje uglavnom bile mnogo manje obrazovane od muškaraca i domaćice. Tako se današnje babe i dalje najviše razumiju u uštipke i španske serije, a dekice su ipak mnogo emancipovanije, pa uprkos senilnosti igraju šaha, bistre politiku i filozofiju, prepucavaju se po lokalnim kafanama. Kad današnje cure budu babe, onda će vjerovatno i pojam babe biti znatno drugačiji nego danas. No šta će se stvarno desiti samo će vrijeme pokazati.
