Svako ko se uspio "izdici" iznad muzike Mileta Kitica i Seke Aleksic, po automatizmu, voli Miku Antica, Djordje Balasevica i Sergej Jesenjina.
Bez obzira sto ne razumiju dobar dio Mikinih stihova, kontekst i savrsenstvo forme kod Balasevica i skoro nista iz lirike Jesenjina (osim Pesme o kerusi), oni ce i dalje na svim mogucim internet glasilima svima davati do znanja da su romanticne, nostalgicne i lirske duse.
Z : Staaa? Kakav Mile Kitic? Ne bih o tome zaista. Ja licno (obavezan pleonazam) volim pjesme Balasevica. Nekako se pronalazim u njegovim tekstovima (opće mjesto!). On je tako širok, tako tolerantan. Ali volim i poeziju Mike Antica. Eh... (pa navede par nicim izazvanih stihova)... kako je Mika divan.
Takodjer volim Sergeja Jesenjna. Uvijek placem uz njegovu pjesmu o kerušu. Kako osjecajno, ne znam da li postoji iko ko to ne voli... Ne razumijem takve ljude.
da je potpuni fail to što autor snobove koji misle da su vredniji time što vole đoku a ne mileta prezire ne zbog toga što je to imbecilan stav, već zato što misli da oni ne razumeju đoku dovoljno da bi više vredeli od kitićevaca
u jee, izem mu savršenstvo forme. nije poenta u tome da oni ne razumeju gradžanske fenomene na koje tvrde da se lože (mnogo teško razumeti ih, u p.m.), već da mile i seka nisu suštinski suprotstavljeni miki i đoki. sem što prvo dvoje ne poželiš da ubiješ nakon 5 minuta...