Simbol predaje. Priča o njenom nastanku izuzetno je zanimljiva. Poznati dizajner dobio je zadatak da napravi jedinstvenu zastavu koja će biti prepoznatljiva u svakom ratu, a koju će nositi oni koji odluče da napuste borbu. Pun entuzijazma, odmah se bacio na posao, uzeo beli papir formata A4 i spremio bojice i flomastere. Međutim, ubrzo je shvatio da je zadatak gotovo nemoguć i da niko nije u stanju da dizajnira takvu zastavu. Da stvar bude gora, ni inspiracija mu nije bila naklonjena. Sedam dana i sedam noći nemo je posmatrao prazan papir, da bi na kraju rekao: "Predajem se!"
U znak revolta, otišao je do naručioca i sa gađenjem mu stavio prazan papir pred nos. Naručilac, ne znajući o čemu se radi, bio je šokiran. Rekao mu je da originalniju, a očigledniju i jednostavniju zastavu predaje sigurno niko nikad ne bi mogao da zamisli, i da je ponosan što ga poznaje. Dizajner, ne znajući da je ovaj ozbiljan, smrtno uvređen i ponižen odjuri iz njegove kancelarije, otrča do prvog mosta i skoči u reku. Našli su ga mrtvog posle par dana osam kilometara nizvodno zahvaljujući beloj posteljini u koju se bio umotao.
Da se kojim slučajem rodio sto godina kasnije, prodao bi svoju zastavu za 150.000 dolara nacionalnoj galeriji i svi bi to nazivali pop-art umetnošću.
Ovako ne znamo ni kako se zvao.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Zalosno.. +