Prijava
  1.    

    Beogradska prostitutka

    Profesorka matematike u (na primer) Valjevu.
    Devojka studira, uči, daje ispite, sama u velikom gradu, niko je ne poznaje...
    U slobodno vreme polno opšti sa nepoznatim muškarcima za kintu.
    Psihički mirna i finansijski stabilna završava fakultet u roku.
    A onda se vraća u rodni grad, zapošljava se na radnom mestu koje tata čuva za nju,
    udaje se za odgovarajuću priliku i postaje autoritet u svojoj školi i gradu.

    Situacija posle roditeljskog sastanka u Gimnaziji u (na primer) Valjevu.
    - E da sam znao da je Stefanova razredna ovako dobra riba,
    stalno bih ja dolazio na roditeljski, a ne bih terao ženu da ide.
    - Ma 'ajde što je dobra, nego što sam ja nju jeb'o brate. Otkinuo sam je od kurca.
    - Ajde ne seri molim te.A verovatno ti i pušila.
    - Pa normalno. Prvo pušenje pa karanje.
    - Ma daj bre, ti nisi normalan koliko kenjaš.
    - Ja te ne zajebavam. Stvarno sam je karao.
    - Pa kad pre? Kako? Pa odakle ti nju znaš?
    - Pa i ne poznajem je.
    - Pa kako onda? Šta bre ti pričaš?
    - Sećaš li se kada su igrali Zvezda i Lacio dve hiljade druge?
    - Kakve to ima veze?
    - Ti si se napio kao stoka pa te Gile posle utakmice stavio u kola i odvez'o te kući.
    - Pa tako nekako. Verovatno.
    - A Peca i ja smo ostali u Beogradu i palo nam na pamet da karamo Beograđanke.
    - Ma nije valjda?!
    - Jeste. Uzeli smo oglase i pozvali. Ta što se javila na telefon je sada našoj deci razredna. Tada je valjda studirala. Ako ne veruješ meni pitaj Pecu?
    - Pa nije valjda i Peca.
    - Pa jeste. Što da nije. Obojica istovremeno. I na ražanj i u bulju i od napred i od pozadi i pušenje. Ma sve što smo se setili. Mogu da ti kažem da je profesorka pošteno odradila svaku paru što smo joj dali. Matematički precizno.
    - Joj jebem ti život. Nikad više neću da pijem. Ja, konj se napio, dok vi jebete...