Prijava
  1.    

    Bolje da ćutim

    Često uz naglašeno JA, kao prefiks, pokušava da stavi ljudima do znanja da imate neke, u pičku materinu bitne informacije. Toliko bitne, da ako ih propustite kroz zube zemlja će iz mesta prestati da se okreće, a ptice na grani će zaćutati u šoku, otvorenih kljunova, jer čak ni one nisu znale za njih.

    - I šta ti je rekao Šiki?
    - Pa rekao...
    - Ja bolje da ćutim o tome šta je MENI rekao!
    - Pa i ćuti, tebe niko ništa nije ni pitao! Šta je bilo posle? Govori?
    - Posle sam...
    - Ja bolje da ne pričam šta se MENI desilo posle!
    - Aman ćuti čoveče, ko te je bilo šta pitao?
    - Ljudi, nemojte se svađ...
    - Ja bolje da vam ne kažem ko me je šta pitao!

  2.    

    Bolje da ćutim

    Pokušavajući da objasniš određenom pavijanu kako njegova strana priče teži apsolutnoj neobaveštenosti i netačnosti, dođe trenutak kad jednostavno shvatiš da je tvoj trud uzaludan koliko i pokušaji prosečno inteligentne babe da poveruje u priču o smaku sveta i boljoj prodajnoj ceni krtole na kvantašu u Zlatariću.

    Ponekad je bolje ućutati i sa nekom dozom rezerve činiti stvari neverovatno pristupačnim za sopstveno svarivanje ali problem se zapravo javi kad se setiš da nisi ti taj koji treba da shvati "zašto (ni)je dobro?" fazon i koji si faktor UPRAVO TI u celom tom cirkusu. Otvaraš mu oči, pričaš da bi te čuo, jedeš govna da ih on ne bi jeo, ali ne vredi.

    Padne ti mrak na oči ali još uvek možeš da se kontrolišeš. Spustiš pogled, pritajno zastaneš sa rečima, osetiš kako više nemaš "kontrolu sredine terena", sačekaš sekund i kažeš: "Bolje da ćutim". Pa se on/a onda neka snalazi kako ume, ti si svoje odvrmoljio.

    - I šta kažeš, komšija? Video si me danas kako bez gaća izlazim kroz terasu. Interesantno. Danas sam ceo dan bio na terenu, ugrađivao solarne panele na kuću u Požarevcu kod jednog lika, što je još više interesantno.
    - Pa to ti i pričam, biku?! Nisi mogao ti da budeš na dva mesta u isto vreme. Očigledno ti neko kerebeči Slavicu sve u šesnaes'. Rastavlja je kao kvadrat binoma.
    - Ma nema pojma. Moja Slavka me voli. Svaki dan me dočeka kad se umoran vraćam sa posla u izazovnim haljinama.
    - To je ostatak od njenog spremanja za švalera. Samo udari forward za tebe. Razumeš?
    - Ne, ne. Grešiš, Dragane. Mi odmah vodimo ljubav. Ne bi ona mogla dva puta, ako me razumeš.
    - Ma, šta bre ne može, to je najveća kurvešt... I što jedem govna bezveze. Bolje da ćutim.