Pjesma u kojoj se pronalazi iole svaki covjek,koji je makar jednom u zivotu bio u Beogradu.Nije bitno koliko dugo.Mozda je i samo preletio avionom preko njega.Dovoljno.
Pevaljka:Ovooo seeeecanje rusi meni sneeee,MOJ BEOGRADEEEEE
Masa ( zagrljena,sa iskrom suze u oku,i rukama krvavim do laktova):ZAGRLI MEEEEE...
Ma idi. Više bih uživao u Hitlerovom nadahnutom javnom govoru na nekom naci mitingu, iako i ne znam nemački, nego u Ceci. A to nije zbog toga što volim Hitlera.
Neopisiv i nenadjebiv je osjecaj pripadnosti jednom gradu u kojem si dopunio racun,jednom,nekada :D
TO!