Pitanje, neizbježni pratilac preračunavanja, onako u sebi i više za sebe, kada sa cvijećem u jednoj i benkicom u drugoj ruci krenemo na čestitku tek rođenog djeteta. Prvih nekoliko dana ne ideš iz obzira prema srećnim roditeljima, još su u gužvi, nemaju kad i tebe još da goste. Kasnije nemaš nikog da ide sa tobom, neki su tu dužnost već obavili a neki nemaju vremena za te paganske običaje. Dan za danom a vrijeme ide mnogo brže nego što izgleda...
- A radi li ti žena?
- Radi ali je na trudničko.
- Opa, pa nisam znao, niko mi nije javio, čestitam!
- Ma bio si, mala je već u prvom razredu.
- A, đe ti radi žena, da ja i moju zaposlim tamo?
Koje li tebe brige more pa s'se dovatio ove temne?
+