Prijava
   

Dijamant

Osoba koja se u sve meša. Rekli bi neki da je u svakoj čorbi mirođija i nikako ne bi pogrešili. U svakoj prilici je ima, na strašnom mestu postoji, kao senka koja te stalno prati.

Đole: "Mile, čoveče! Sto godina te ne videh. Šta se radi, 'de si bio ovol'ko?"

Mile: "E, 'de si, Đole, kućo stara! Ma, bejah malo u bajboku, te se vratih pre nekoliko dana. Još se privikavam na ova čuda moderne tehnologije, ove stvari š'o ih zovete automobilima. Aždaje, bre."

Đole: "He he he - dobar si, dobar! Nisi klonuo duhom, vidi se. Nego, zbog čega si pao? Nije neko veliko sranje bilo?"

Mile: "Pa, sad - kako se uzme. Nije tol'ko strašno, koliko je glup razlog za pad. Imali smo neku kombinaciju, nas par. Pikirali smo kuću nekog gastosa koji dolazi ovde redovno kao i 29. februar. Elem..."

Đole: "Hvala, batalio sam pljuge."

Mile: "...stvarno? Posle 20 godina? Svaka čast! Nego, da nastavim... Kao što rekoh, sve je bilo smišljeno. Međutim, klinac od Stoleta Balvana zapatio neki jebeni grip, zakovao se za krevet i ne izlazi. Mi, šta ćemo, bez osmatrača ne možemo. Skupismo se kod "Zlatnog burenceta", da vidimo kako ćemo dalje delati. Tu se našao Vlada Dijamant, načuo je o čemu smo pričali i krenuo da se samoreklamira..."

Đole: "Vlada jebeni Dijamant, srednje ime Baksuz? Taj Vlada?"

Mile: "Da, baš taj Vlada - glavom i bradom."

Đole: "Ha ha ha ha! Izvini što se smejem, ali ne mogu da se suzdržim. Molim te, nastavi dalje."

Mile: "Dakle, skoro da nam je CV bacio na sto, krenuo sa spikom takvom da bi detektor laži zabagovao i eksplodirao. Mi, nošeni mislima o svakojakim vrednim stvarima u gastosovoj kućerini, progutasmo Vladine priče i uz'emo ga kao kompanjona. Ispostavilo se da je on bio ključna karika u našem lancu: najslabija."

Đole: "Loše karte..."

Mile: "Sve je prošlo super sa sjebavanjem alarma, upadom, pretresom i nalaženjem vrednih stvari. Ni sami nismo poverovali da smo na pragu uspeha. I onda, odjednom: šok! Izlazimo napolje, a tamo nekoliko pandura sa par radnika obezbeđenja iz firme koja obezbeđuje kuću. Alarm se nije drao dok smo mi upadali, ali kod njih je lampica blinkala samo tako. Ovi iz obezbeđenja su navatali Vladu, našeg osmatrača, kako baca majmuna na pornjavu sa moba. Još je debil stavio sluške u uši i toliko pojačao, da ne bio čuo bomba da padne. Posle su pozvali muriju i ostalo je istorija."

Đole: "Nevera!"

Mile: "Pričali su posle na suđenju da se auto toliko drmao, da je bilo velike šanse da se prevrne."

Đole: "Fenomen od čoveka."