Likuša koja je već isprobani putnik kroz vreme u svojog glavi, koja je zajebala svaku govornicu. Često na prvi pogled neke muške jedinke, žena proživljava sve od prvog susreta do bedonosnog ''da'' i dva komada dece carskim rezom i maltezera za prvog, a čivave za drugog psa. Naročito su iskusne one koje se već bliže statusu profesionalne hvatačice bidermajera, njima se mozak tako prešaltao na kvantno računanje da mogu da posmatraju više alternativnih realnosti odjednom.
-E, gde si, Mici, šta ima?
-Mhm...
-Šta je bilo, o čemu razmišljaš?
-Vidiš onog preko puta?
-Onog kelnera sa nosem?
-A, sladak je, ima pudlu i vozi rolere, videla sam ga. Znači pazi situaciju: on kao slučajno prospe troduplo filtriranu vodu po meni, hihi, i krene da se izvinjava, hihi, i onda ja krenem da razvijam neku priču i pomenem kako volim da slušam Blajvaševića i Gotjea, i onda odemo zajedno na koncert, hihi.
-Pa, nešto nisam sigurna da roleri i pudle idu ruku pod ruku sa interesovanjem za ženski pol. Ovaj, hoću da kažem da je lik pederčina.
-A, nema veze, imam i alternativnu verziju, pazi situaciju, upoznam njegovog brata preko njega, i onda se razvije priča, i njegov brat se oduševi kako sam ja tolerantna prema gej populaciji, i priča kako su morali da napuste oca, tako neka šema, a on je zapravo neki menadžer, i nežni grubijan.
-Pa.... sigurna sam da bi se u nekoj alternativnoj verziji svemira sve baš tako odigralo. Ovaj, jesi ti parkirala onu govornicu tamo?
Pa znaš ti da se ja ugledam na tebe. Ti si moja matora hipsterska muza u svim realnostima. :P
Majndfak indid. Kad bi se mi udružili, ceo svet bi nam bio pred nogama, de bi nam bio kraj. Bog jezika i književnosti i Deadrički artefakt, knjiga koja nestaje i vraća se u Oblivion čim bude pročitana. Ksarks će biti ponosan na tebe. :)
Hej, ja sam njegova knjiga, ne njegova žena. :D Mada... Hm... to je sve relativno isto. :)
Morian Zenas described to me an endless library, shelves stretching on in every direction, stacks on top of stacks. Pages floated on a mystical wind that he could not feel. Every book had a black cover with no title. He could see no one, but felt the presence of ghosts moving through the stacks, rifling through books, ever searching.
It was Apocrypha. The home of Hermaeus-Mora, where all forbidden knowledge can be found. I felt a shudder in my mind, but I could not tell if it was my master's or mine.
Morian Zenas never traveled to another realm that I know of.
Throughout his visits to the first four realms, my master spoke to me constantly. Upon entering the Apocrypha, he became quieter, as he was lured into the world of research and study, the passions that had controlled his heart while on Nirn. I would frantically try to call to him, but he closed his mind to me.
This is getting creepy, you sure you're not me writing to me?
Grimoar je knjiga pisana krvlju na ljudskoj koži, imam oštro pero, ali nemam na kome da pišem....
On je svoju ženu napravio od sećanja i doživljaja iz svog života. Knjiga da, to sam i rekao. :)
Ah, Hermaeus Mora, Guardian of The Unseen, Knower of the Uknown, daedric prince of fate, knowledge and memory. Similar to me, but yet so different. Maybe we are the same mind, but different body? It's wisdom that defines you. :)
I'm not taking that one for the team. :P
M' znam, it's so romantic. Apokrifa rulz! Ja-ti, ti-ja, ja sam ja, ti si ti, ja sam ti, koga briga, CHEESE!
M I N U S PA DOKLE ĆETE VIŠE UMAKATI KIČICU U SEPTIČKU JAMU PA NJOME ŠARATI PO ONA DVA POLJA DEFINICIJA IZRAZA I PRIMER KOJI U OVOM SLUČAJU ZAISTA NIJE BIO NEOPHODAN
Men' se sviđa. Nekako je odlično ubacivanje tog mitskog bića koje bi neke žene volele d'imaju, taj menadžer-nežni-grubijan +
đe si srećo moja lepa