Domaći teren u srpskom fudbalu predstavlja neosvojivu tvrđavu. Jačina klubova se mjeri po broju osvojenih bodova kod kuće, a ne po kvalitetu fudbala koji pokažu. Često zbog poraza kod kuće zna i sudija da zagine, pa se često za domaćina svira penal koji je po pravilu suđenu u devedesetom minutu i koji niko sem sudije nije vidio.
A: Joj ovi naši ni boda da uzmu kod kuće.
B: Ma batali ih bo', nea' od njh 'ljeba.
C: Kad izgubiš kod kuće neaš šta tražit u gostima.
------------------------------------------------------
(Situacija oko terena ako domaćinu trebaju bodovi)
Neko iz publike1: Alo sudija, valja tebi izać odavde.
Neko iz publike2: Pička ti mater'na, šta mašeš tom zastavicom, idi ćaći svom pa maši.
Neko iz publike3: Majku li ti lopovsku, neš' živ izać
-----Na sudiji je da il svira penal il bježi kroz kukuruz--------
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.