
Domaći teren u srpskom fudbalu predstavlja neosvojivu tvrđavu. Jačina klubova se mjeri po broju osvojenih bodova kod kuće, a ne po kvalitetu fudbala koji pokažu. Često zbog poraza kod kuće zna i sudija da zagine, pa se često za domaćina svira penal koji je po pravilu suđenu u devedesetom minutu i koji niko sem sudije nije vidio.
A: Joj ovi naši ni boda da uzmu kod kuće.
B: Ma batali ih bo', nea' od njh 'ljeba.
C: Kad izgubiš kod kuće neaš šta tražit u gostima.
------------------------------------------------------
(Situacija oko terena ako domaćinu trebaju bodovi)
Neko iz publike1: Alo sudija, valja tebi izać odavde.
Neko iz publike2: Pička ti mater'na, šta mašeš tom zastavicom, idi ćaći svom pa maši.
Neko iz publike3: Majku li ti lopovsku, neš' živ izać
-----Na sudiji je da il svira penal il bježi kroz kukuruz--------
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.