
Simbol prosperitetnog i gostoprimljivog čoveka. Po nepisanom pravilu on je oženjen, ima decu, kuća mu je puna raznih rakiještina, u dnevnoj sobi visi ikona sa kandilom, briketima i ostalim propratnim cirkuskim rekvizitima kojima će odati utisak što većeg klišea. Neka ga zovu i gazda. Prvo što bi bilo izgovoreno od strane mnogih (sada, posle odgledanog filma Ivkova slava, svih) po dolasku na nečiju slavu bilo bi " srećna slava domaćine". Deca su mu vaspitana u pravoslavnoidemnaveronauku duhu, obično pobornici ideje da sve Šiptare, Hrvate i Muslimane treba mučiti i pobiti. Sinovi će kad odrastu postati keramičari-teraceri-pećari a ćerke će se poudavati za lokalne polivampivoposebiudiskoteci šmekere, prati mu gaće, suđe, noge i povremeno biti "bivene".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobra +