
Pred smrt, pre nego što čovek izdahne duša se iz svog dotadašnjeg prebivališta seli u nos i samo čeka povoljan trenutak da izađe iz tela.
Zato se i kaže da je umirućima duša u nosu.
U jednom malom šumadijskom selu na samrtnoj postelji je ležao čovek sa dušom u nosu koji je doduše još uvek obavljao svoj prvobitni funkciju, t.j. da miriše.
Elem umirući je namirisao da se u kujni sprema pita sa jabukama. Drhtavim glasom je sinu koji je bio pored njega rekao:
Siiiiineeee, oseeećaaam da majkaaa spremaa pituu saaa jabuuukamaaaa.Idi i donesiii mi jednooo parčeee."
Sin odmah otrča prema kujni, a već kroz minut se vraća praznih ruku i saopštava ocu: " Ne da mama. Kaže da čuva za daću."
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.