
Tipus s kojim se nikad ne bi kačio. Gospodin čovek koji može da te ugazi iz jednog, dva udarca, jedući pljeskavicu, a da mu nijedan prilog ne ispadne dok se utabavanje dešava. Čak se ni majonezom ne umaže.
- Vidi cara, prilazi mojoj ribi. Mojoj. Ribi. Jao, vidi ga, vidi ga, al' je naduvan! Sad ću da ga ugazim, pridrži mi koktel!
- Sti bre lud? Dečku pored imena stoji lobanja, ne možeš ni da vidiš koji je level.
- Ma, samo me ti hiluj, biće sve u redu! LIROOOOJ DŽEEENKRKLJ!
- A lepo sam mu rekao...
je ono što Srbija nema, a nekad je imala.
Danas se taj nedostatak "nadoknađuje" u žuto-kaki štampi, na mnogobrojnim hepeninzima, ponekad na viđenijim autorskim emisijama za koje verujemo da u goste prima krem Srbije ili pregledom neke od lista (najprodavanija knjiga i sl), ili pregledom štampe koja daje osvrt na neki sukob dr / mr / spec / ing / prof likova
Napor da se manjak elite nadoknadi je izrodio šljam i fukaru.
Na koga sada da se ugledamo, a da to bude građanin Srbije od intelektualnog, profesionalnog i moralnog inegriteta?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.