Termin koji se upotrebljavao devedesetih godina prošlog veka, pod uticajem političko-ekonomskih prilika u zemlji, da označi kućni pritvor nametnut od strane roditelja, uz ograničen priliv novčanih sredstava od istih. Činilo se da se njegovim korišćenjem zadržavao minimum tinejdžerskog dostojanstva, jer je nekako više mangupski zvučalo nego ono čuveno- „kažnjen sam“.
-Đole, ’ajmo posle škole do buvare.
-Ne mogu, uveli mi moji embargo totalni!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ха, јесте, баш тако! :-)
Dobro podsjećanje.