Konačno sam izustio to što me muči. Napokon sam rekao!
Nešto poput ''hoćeš iskreno?'', samo što se nalazi na kraju rečenice pri završetku dijaloga. Na nagovaranje i molbu sagovornika, izneo si svoj stav i olakšao sebi dušu, iako to nisi hteo, ali, šta je tu je.
- Dušo, šta te muči?
- Ništa!
- Hajde reci mi, ja tebi uvek sve kažem, svaki problem.
- Ma ništa, iskuliraj.
- Hajde, molim te, ne mogu ovako, da me gledaš takvim očima.
- Ma c!
- Govori!
- Muči me to što se svaki dan vraćaš sat vremena kasnije, dolaziš u dvanajs iako ti se smena završava u jedanajs! Bog zna s kim se karaš, ko ti krati sate?! Eto!
- Pa znaš... Ouvaj...
Де с' Били, фала :)
Dobro si primjetio B) +
Офкоуууурс. Чека се још ЦКМ :)
Фала, Јано :Д
A ti ne mora pišeš dok ja jedem, i imao bi prvi komentar, ovako niš... :)+
ХАХАХАХАХАХ, верујем да би и гледаност порасла, тачније читање :Д
Pa ti baš u nevreme ovo napisa.
Uvek je tako, kad ja nešto napišem, nikog nema lolo.
I meni je to dobro poznato :D
E da mi je tvoj prosek lololo :D
Kako sam krenu, stići ću te ubrzo B)
ahhaha, tu smo mi, tvoji verni pratioci!
Eto, fala :)
Eto, dobio si plusic :)
Pa čekala je bus a on kasni k'o i obično. :) +
Bravo Ducxe momak :) +
Dobra +
Kako bre pišeš kad si banovan, iz ofa a? a? +
Jebga, pazi šta želiš...
+
Људови, фала свима.
dobra!