Nešto veoma sumnjivo u najavi. Varljivo, skoro nepostojeće, a opet vidljivo i jasno kao dan. Onda kada vas izjeda i nagriza crv sumnje, baš kao što vi grizete onaj topli sendvič u koji vam je ljubazna raspaljivačica sojinog roštilja, usred februara, od priloga ubacila i ovu rajsku biljku. Sumnjiv još na prvi ugriz, kada poprimi čvrstinu gumenog pirotskog opanka. Kada znate da to nije onaj avgustovski, a ipak je tu i osmehuje vam se kad god razdvojite lepinju.
- E brate, jesi video onog frajera što svira frulu, dvojnice, saksofon, klarinet, trubu, trombon i hornu i to samo nozdrvama?
- Ma daaaaj, ne verujem...
- Aj ne seri, bilo na televiziji!
- Ma gledao sam...to je neka fora garant, šta radi sa šlajmaricom? Meni bre sve to sumnjivo ko paradajz u februaru.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.