
А после клао мало јагње, дражен се дружио са њим. И дошао и тај дан, испод јагњета ножекара а оно плаче као да зна шта га чека. Плаче ко дете, озб. Славко јвата ножину иииии цап оде глава, и сад јагње, ко некад свиња трчи безглаво по дворишту. Која немила сцена, кад само чујем прође ме нека језа три дана нисам спаво, но дормео није помогао, све ми та слика у очима... Срећа па сам нашао квалитетног психијатра.

Улази професор физике, ми га поздрављамо, он узима креду, пише нешто по табли, задаје задатке, ми се чудимо, бело гледамо, никад те ствари у животу видели нисмо. И тако после једно 20 минута лик сконта да не знамо ништа и каже ''Па како не знате?'' и онда каже ''Ништа, ја мислио да сте ви III-1(иначе смо I-3).''
- M
Bilo prvo jutro mene u Luksemburg i ja zedan bio, nikoga nije bilo u kucu i udjem u kuhinju, nadjem casu, napunim je vode s cesme i krenem da pijem, stanem na pola i kazem sebi "Pa jebo ga ti, mozda se odje voda ne pije" i prospem sadrzaj case u sudoperu. Haha.
Evo i drugi dozivljaj iz Luksemburga, ovo je bilo u drugi grad al to ne umanjuje smjesnost dogadjaja: pricam ti ja s jednom starijom rodjakom kako njena unucad nece da uce strani jezik no sve govore srpski, i ja joj kazem da pred tom djecom treba samo strani jezik govorit, pa ako ce da pricaju ili im nesto treba izvoli pa mi kaze, al ne na srpski, ko ih jebe rekoh! I ostah nenasmijan, al mi se tako smijalo kad shvatih sta sam rekao. Koji sam Pujo Sotka hehe.
- M
Veli mi rodjaka maloprije "Gadjacu te s necim." reko "Gadjaj me s bumerangom." hahaha, koji retard, kako sam je prosuo kuku.

Trebao jednom pjevati Enes Begović u mom rodnom kraju, i nabili se oni što ga promovišu tik ispred zgrade, i odvrnuli njegove pjesme do daske, ali se bili dočepali svako malo puštati neku koja ide: "Heeeej ni na, ni na, ni na neeebu ni na zemlji...", a ćaća mi bio zasp'o, ali ga Enes probudi, čojk se iznervira, isturi glavu kroz prozor i viknu: "Smanji tu Ninu!". Pa rekoh nije Nina...
