Našla sam, precizirano je da se SVETI piše velikim slovom.
http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Sveto-se-pise-velikim-slovom.lt.htmlTo je po dopuni pravopisa iz 2010. Ja odbijam da upotrebljavam to pravilo, jer ono je plod nečije gluposti. Može se pisati Hram Svetog Save. Praznik se piše velikim slovom: Sveti Nikola, Sveti Sava, ali ime, lično ime, zaboga, ljudi, ne može u sastavu imena da se piše Sveti, velikim slovom. Koliko ima svetaca ukupno u hrišćanstvu? Verovatno negde dvadeset-trideset hiljada. Pa onda kao treba pisati veliko s tamo gde je "sveti" neizostavni deo imena, a malo s gde nije? Po čemu se sveti Sava razlikuje od svete Adelaide, opatice od Viliha? I ko određuje kad je neizostavni, a kad izostavni deo imena? U tom usranom pravopisu piše: "Sveti Marko" - veliko s, zato što je neizostavni deo. Pa kaže li se "Jevanđelje po Svetom Marku" ili "Jevanđelje po Marku"? Eto, kako je lepo izostavljeno. Nego izgleda da pravopis prave ljudi kojima je stalo da logika i razumno pravilo ne postoje, već da se ljudi zbune što više.
EDIT:Pravi se bramanska kasta par desetina koji razumeju pravopis, pomoću tri miliona dvesta hiljada sto pedeset i tri Manuova zakona, onda par stotina kšatrija, par hiljada vajšija, sto-dvesta hiljada šudri, i ostatak parije.
Ili s u sabskriptu, gde je moguće.
http://img36.imageshack.us/img36/7303/ossd.jpg
Otkud reči dizajn množina? To ti je kao kad bi rekao "lizinzi", "petinzi" ili "felaciji". Možeš reći: "dva različita dizajna", ali ne postoje "dizajnovi" i "dizajni". Postoje, ako ćeš da se držiš duha jezika, samo stilovi dizajna, pravci u dizajnu, ili tako nešto slično. A ako nećeš da se pridržavaš, svejedno ti je šta ćeš napisati.
