Prijava

Bila si tako vrela
sve si sa mnom htela

bila si mi zelja pusta
svrsio sam ti u usta

hteo sam s tobom bleju
a sad imam gonoreju

jeli smo pecen kesten
a sad mazem kanesten

htela si da te mazim
a sad mazem dermazin

Ој клесање клесање,
једном речју,
Ти!
Лепршава машина као прво:
фали цигарета да се упали,
и ето тако је то.

Тражим, необратно
небодер свемирским говором,
јер не заслужујеш ништа мање,
јер ниси ништа мање заслужила
од сонета,
Еј!

Лица на падини,
лица пландини,
Ја јесам долазиш и после црне шуми
Јер свака је црна, а ти иза сваке
Борови, ноћ!
Борови и ноћ!

Пијан и прсти около помаља
помамно боров и ноћи упркос свему
Около липи брезова кора:
Ти и Ја!
Ти и Ја!

И онда лепотица с лица сања
у псећој њушци: руку прислоњена
дрво на дрво, и ко ће га знати,
и дрво чита линије длана,
и ја да читам длан линијама
годови
а просто пожелео бих:

Да, још једном:
још једном, једном!
Ти! Литанија годова Ти!

Али само тако пожелим...

°°°°

Ах шта ли може тај сусрет бити:
осим годова, дани Содома
лепршава јерес разор градова
лепа си лепа моја драга

љиљани љуљани између љиљана
руке су ти облак радиоактивне мисли
обрве руке између љиљана
и бедра су ти кедар бубњева

и руке су ми прсти су ми:
јежеви мали мало јежева
и сва ми жеља може орати

кад се појави Једном речју:
Свукао сам своје руке
Врло успешно
Да

зашто се готичарке толико ложе на едгара алана поа? шта, јел он фазон једини песник који им одговара

Što tučeš Ninku svoju?

мики севиџ, немој нинка бити ;о)))

OČI U OČI POSLE TOLKO GODINA
JEDVA SAM TE POZNAO
MOJA SUZO SKRIVENA

RUKA U RUCI OPET BUDI SEĆANJE
NA IZGUBLJENU LJUBAV NA NAŠE PRVO SVITANJE E OOOO

O SVEMU MI PRIČAJ TI
ŽELIM ZNATI SVAKI TREN KOJI SI BEZ MENE PROVELA
O SVEMU MI PRIČAJ TI ŽELIM ZNATI DA LI SI
NEKOGA KO MENE VOLELA
ILI SI KAO JA SAMA
ILI SI ME PREBOLELA

Шоми
мики севиџ, немој нинка бити ;о)))

Sad mi perfidno govoriš kako ćeš me tući. Nemoj me tući :'((((

па само кажем да не будеш нинка, а ти си у фазону да се он туче ;О)

Čudi se baba, šta se to dešava,
subota, jutro, a niko ne spava:
"Šta se to dešava, sine moj?
Da l' se ne spremate za kakav boj?"
"U boj kreće Srbija cijela,
ponosno, hrabro, dignuta čela."
"Kakva nas to opet napada sila."
"Napadaju, bako, iz Brazila."
" Kuku meni, jao mila majko!"
"Ne brini, baba, brani nas Rajko."
"Neće on, valjda, sam da se bije?"
"Plaše se oni i našeg Andrije."
"Jao, zar opet Srbin kopa rov?"
"Mi imamo zid Veljković-Antonov"
"Zar ne može nekako da izbjegne se rat?"
"Nikad ne odustaju Sergej i Mijat."
"A jesu li opasni ti Brazilci, dijete?"
"Jesu, baba, opasni i glasno nam prijete.
Al' ne brini ništa, bako, njih će da utiša
teška artiljerija Šaponjić i Staniša.
Govorili još su da Srbija je mala
dok nisu upoznali Veljka generala.
Sad će da se razbježi ta brazilska banda.
Poraženi vratiće se sa Novog Zelanda.
Sve molitve naše u ovaj meč su stale,
Srbija igra istorijsko finale."
"Id' dovraga dijete! Uplaši me sine.
Ja mislila stvarno mora da se gine."
"Pa i hoće, baba, oni će da ginu,
da donese pehar u srpsku vitrinu.
Sve od sebe daće ta vesela četa
da postane Srbija novi prvak svijeta"

Ala je lep
Ovaj svet,
Gore inbox,
Dole čet.
Tamo šiptar,
Ovde gej,
A lud viče
'Sve OK'!
Tamo Dunav,
Smeća pun,
Onde trava,
I opijum,
Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
Ni razuma mog

Ал’ је леп
овај свет:
Овде поток,
онде цвет,
овај закл’о,
онај црк’о,
дан тек поч’о,
већ се смрк’о...

Баш је леп овај овде свет!

А што ј’ леп
онај други свет:
на груди ти
метну људи цвет,
спусте сандук
тебе пун,
израсте из
тебе жбун...

Баш је леп и онај други свет!

Ma modovao bih, kad bi to imalo smisla, ali vidiš da ništa nema smisla, i ljudski je život tako tužan, danas si cvet, sutra uvela ruža, i nisi ništa drugo osim malenog mehura svetlosti koji se pojavi u beskrajnom mraku, zasvetli malo, pa se rasprsne, i od njega u večnom mraku trag ne ostane, i tako to, u tom stilu sve.

Jako predivno napisano Vald.

aj moduj mejmune da te ne isprebijam

Није да се не крећем, ја тек мирујем.
Ја те угледам,
И расцвета се ружа простора између нас.

И није да ћутим, ја те тек не чујем.
Ја имам нежну песму
Нему ружу између језика и мозга.

Угледам ли те,
И порасте цветно ћутање између ове две самоће.

Meśa
Ala je lep
Ovaj svet,
Gore inbox,
Dole čet.
Tamo šiptar,
Ovde gej,
A lud viče
'Sve OK'!
Tamo Dunav,
Smeća pun,
Onde trava,
I opijum,
Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
Ni razuma mog

e, ovaj, odličan ti je ovaj sonet, ne mogu da prestanem da ga čitam.
samo možda, ako se vaša pesnička veličina ne ljuti, da predložim poslednji stih:

Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
E do mog!

Ima dva stiha više da bi bio sonet :)

O da, ti si ta
koja me je ljuto volela
Ljuto kao paprika
Al ne ljuta, već ona fina, žuta.

Tvoje kosa žuta, i oči snene,
omamile su mene
I odagnale mi strah
da nikad neću s kurca
Skinuti mrak