Prijava

Претпоставимо да је сунчана варка име које га на путу води,
Игра и свитац леда и коре, наранџаст цилик између јелика,
Хорови грана и мокре биљне молитве пролећном Сунцу у води,
Из сна о тога срцу док не затрави степа велика.

А пут му је усред блата, и у леду удављено класје,
Под ледом му се дивље гуши са душом пастрмка клизава;
Около шуме, тајге туге, брезе. У лисно полугласје
Мокро је попило тајно име, и никога нико не дозива.

Смеш ли ми име, електрична буро чула?
Пуцају стабла, вокатив леда једе, ћути залутала хармоника.

Pod punom svescu da postoji sansa da ispadnem glup ko kurac moram da te pitam sta ti je ovo koje picke materine? Zvuci ko koja baba posle sat vremena pricanja kad krene da mesa price i likove i radnje i niko vise(ukljucujuci i nju) nema pojma o cemu prica

Ne znam šta fali likovima i radnjama koji su pomešani. Jbg, meni ima smisla, imam pojma o čemu se radi, ali mi je lepo što si primetio da se grana. A ako nekom još drugom ima smisla, fino, a ako nema, opet fino, neću platiti kaznu ili tako nešto. Samo pisanje.

Ma samo ti pisi, niti sam mislio niti mogu da ti branim(liberalniji sam nego sto ljudi misle). Prosto kao sto ti mozes da pises ja mogu da komentarisem i delovalo mi je kao moja baba za sta opet nisam rekao da je lose kao sto si ti rekao bih pomislio. Mada nisam rekao ni da je dobro, istina.

A inace ako smem da pogadjam mislim da je glavni junak pesme ili poeme ili cega dabar. U stvari nije ni pesma ni poema nego basna jer u basnama su zivotinje.

Hhaha, odlično, a meni nije ni na um palo da bi moglo tako da izgleda.

A ja kad kažem da je pseto jedno osećajno i nežno biće oni me ismevaju kao da sam kreten - čovek razume poeziju, alo bre!

Izgleda da poeziju razumeju svi osim oni koji je pišu.

Kako mi je samo izronila iz sećanja jedna pesma, bila napisana na klupi kad sam bio u srednjoj školi, a nemam pojma ko je autor.

Ja volim kad oči iz glave vade
kad vampir na groblju leševe krade
kada krv štrcka, presečene vene
kad topao mozak iz lobanje krene

Ja volim kad dete pregazi džip
jer ja sam mali sadistički tip

Ja volim kad majka zakolje sina
kad usred Zagreba eksplodira mina
ja volim kad rakija izjede jetru
kad ptica izlomi krila na vetru

Ja volim kad dete pregazi džip
jer ja sam mali sadistički tip

Ja volim kad Šiptar zaražen kugom
zasladi želudac dlakavom bubom
a dlakava buba po želucu gmiže
dok mu se kosa na glavi dize

Ja volim kad dete pregazi džip
jer ja sam mali sadistički tip

pa i ja da sam pisao ovako nesto i ja ne bih smeo da kazem da sam ja, u mojoj skoli bi taj fasovao maltret sve dok se ne ispise ili samoubije

zbog refrena naravno, strofe su kul osim dela sa majkom i sinom

Satan Panonski(srpska verzija) ti šarao klupu :D

Jbg, kad sam išao u srednju, gledajući dnevnik i dnevnikov dodatak, ova pesma mu je mogla doći nešto kao šlager.

da, zato sto sam ja isao u katolicku gimnaziju st juw...mi smo bili jebene debilcine sto se tice sprdnje i pravljena sranja al niko nije bio poremecen u glavu ili je makar to krio

Ja sam išao u Filološku, muškaraca oko 7 posto, nije bilo u školi sranja, nego kad svako veče na TV-u slažu neke leševe iz neke bitke, a sačekuše i likvidacije po gradu, a razmišljaš stalno da li će neko ko ti je rođeni tamo preko Drine da preživi, i raspad svuda, pa tad ta pesmica i nije zvučala kao nešto strašno, više kao zajebavanje. Otkud znam.

Satan Panonski(srpska verzija) ti šarao klupu :D

I na Satana bih pomislio da nije bilo one mine u Zagrebu :)

nama se npr profesor informatike upiso u gace i legao pod katedru kad mu je ortak stavio magnum na celo medju oci samo se svukao sa stolice bilo bi bas elegantno da se nije upisao. svasta se desavalo da ne pricam sada opet dogodovstine ali to da dzip gazi dete mi je bas degutantno i neko bi vrv najebo za to

''Mrak,
pomračina,
bagremovi ćute,
ti si moja
mesečina
obasjaj mi
pute''

M. Crnjanski

"pa me pusti
pod svoje skute
nemoj reći tvojima
da se ne naljute"
SVAKO VEČE CRNO MEČE
DA PO TEBE DOLAZI

trazio sam te na starim mestima
a tebe nije bilo jer si njegova
sada gledam nase slike
i kazem sebi:bice prilike
tbvoja kosa vise nije plava
sada si crvena i opet srecna
a ja, a ja, a ja
ja sam opet tuzan i sam