Prijava

Davno sam na forumu napisao da ću smatrati da smo normalno društvo dok ove bolesti nema u Srbiji.Nažalost danas postoji nekoliko srpskih vlogera na jutubu među kojima je najpoznatiji pacijent ispod.
Zašto ljudi imaju potrebu da svoju glupost dele sa drugima putem interneta?I zašto društvo podstiče ovakvo ponašanje videli smo da je ona klinka završla na tv-u što je za njihov uzrast velika stvar i prirodno je očekivati da sve više klinaca kači svoju glupost kad vidi da tako mogu da postanu "poznati".Kao rezultat imamo sitvacije kad klinci najavljuju svoje samoubistvo preko neta umesto da popričaju sa nekim bliskim.
Da li treba deci ispod 16 godina dozvoliti da koriste net jer na njemu osim pornografije ima još mnogo stvari štetnih za njihov mentalni razvoj među kojima i ova pojava.
http://www.youtube.com/watch?v=sTBtcfog9Lc
http://www.youtube.com/watch?v=TQZHVHLoMkA

Zašto ljudi imaju potrebu da svoju glupost dele sa drugima putem interneta?

Zapitasmo se mi sa Vukajlije! :-))

Zapitasmo se mi sa Vukajlije! :-))

Pa sad na ovom sajtu delimo drugu vrstu gluposti :)

Страшно брате, поражавајуће колко је то ретардирана појава

Debili željni pažnje, popularnosti i eventualno curica, a to vjerovatno nisu mogli zadobiti u svom gradu jer su jelte debili, pa preko neta nalaze sebi slične slijedbenike pa su kao popularni.

majkemi, iako me internet takoreći hrani i uz pomoć njega sam čak i muža našla, čvrsto verujem da je internet bolest modernog vremena, jer kao i svako oružje, čim je dospelo u pogrešne ruke, ošla mast u propast....

Zašto ljudi imaju potrebu da svoju glupost dele sa drugima putem interneta?

Zato što ne misle da je glupost. I meni ne smetaju. To je demokratija, sloboda javnog izražavanja. Ne bi volio da živim u državi gdje je to zabranjeno. Ne zato što bi time bio uskraćen za nečije mudre misli, već zato što bi to bio korak ka zabranjivanju još koječega, i same slobode govora.

Vlog je odličan medij, fenomenalna stvar, zamislite da vam je neko rekao prije 20 godina da ćete moći da snimite klip u kome govorite o čemu hoćete i da će to moći da vidi cijeli svijet. Velika je to stvar, jedino je problem u tome što se koristi uglavnom za totalno retardirane stvari.

Брате, има и добрих влогера, само треба пробрати.

Da je sreće da neki pametni ljudi počnu proučavati retoriku, pa da iskoritste vlogove za pametne stvari. Govor je moćna stvar, mnogo efektnije od teksta.

Naravno, sami pokreti onog koji priča mogu da te zainteresuju, a kamoli ako još zna da priča.

Nečeg se boje. :)

To je demokratija

Demokratija, a? Znaš ti gde je postojala demokratija? U starogrčkoj Atini, eto gde. Ovo što se danas naziva demokratijom je go kurac i nema veze s tim. No nebitno.

Zašto ljudi imaju potrebu da svoju glupost dele sa drugima putem interneta?I

Ubedljivo, ali ubedljivo najveći problem je u činjenici što te pojave NE MISLE da su glupe, štaviše apsolutno suprotno.

zašto društvo podstiče ovakvo ponašanje

Zato što je isto glupo k'o noć. Svako ko ima iole inteligencije neće ni komentarisati gorenavedene pojave.

Da li treba deci ispod 16 godina dozvoliti da koriste net

Jok. M'rš bre napolje i igraj se sa drugarima. Tako bi trebalo da bude, ali kasno je za to. Ja sam imao tu sreću da budem među poslednjim generacijama koje su svoje detinjstvo provele koliko-toliko normalno. Jeste, bio je tu TV i bio je mobilni, ali ja sam bre vrištao od sreće kad sam skinuo polifonu melodiju Otpisanih na moj A35.

Nije nikakav probelm u postajanju blogera/vlogera. Problem je u tome što neki misle da je mljackanje prilikom konzumacije drobljene plazme i mleka, upotpunjeno drekom i psovkama, totalno i potpuno uber kul.

Sa jedne strane, kao dobre primere blogera/vlogera imamo Dudarima i Dingospoa koji su, a to je moje mišljenje, prototip blogera - pisci sadržaja zabavnog karaktera, koji pritom umeju da neke bilo dobre, bilo loše stvari iz života (preče sa ulice/iz busa) upakuju u lep proizvod i predstave ga širem auditorijumu.

Sa druge strane imamo likeve kao što Gastoz ili Vikron (njihove stranice neću reklamirati, jer je samo njihovo pominjanje prevelika reklama za njih). Oni su dno dna, analni otvor blogovanja/vlogvanja. "Ljudi" koji klovnisanjem prave sprdnju od sebe i stvaraju transfer blama kod ljudi koji ne cene idotski "humor". Naravno, pošto postoje oni koji misle da su "Kursadžije" nešto najbolje što se humora tiče, normalno je da postoje i oni koji gotive likove kao što je Gastoz (nenamerna reklama).

Ne može svako biti kao na primer Jaganjac, koji je primer uvrnutog/polu-retardiranog humora. Mada, i taj i takav humor veoma često krije neku ozbiljniju poruku. I, da budemo iskreni - svi mi volimo da čujemo ultra glup vic koji je baš zbog svoje gluposti smešan. Zato i volimo Jaganjca (ne svi, naravno).

Da sumiram: vlogovanje/vlogeraj nije sam po sebi bolest. Ni vlogeri (zajedno sa blogerima i blogovanjem) nisu bolest, ali zbog likova kao što je Gastoz (eto, opet reklama za njega AGRH!), svaki vloger postane okrivljen za širenje stupidnosti, iako možda želi da sa ljudima podeli neka svoja razmišljanja koja nisu ni najmanje za zgražavanje ili podsmevanje.

Riječ demokratija upotrebio sam onako slobodno, znam ja da je ovo danas daleko od demokratije, ali konkretno ta pojava, da se svakome dozvoli da izađe na youtube i kaže šta želi, jeste demokratična.

Jok. M'rš bre napolje i igraj se sa drugarima. Tako bi trebalo da bude, ali kasno je za to. Ja sam imao tu sreću da budem među poslednjim generacijama koje su svoje detinjstvo provele koliko-toliko normalno. Jeste, bio je tu TV i bio je mobilni, ali ja sam bre vrištao od sreće kad sam skinuo polifonu melodiju Otpisanih na moj A35.

Ти људи који не излазе из куће и само висе на нету не би излазили из куће ни да немају нет, тако да мислим да не пије воду та прича о томе како смо ми били суперкул генерације које су проводиле детињство ван куће, а онда је дошао интернет, па унесрећио ове данашње клинце. То је баш некако... Булшит. Има и данас довољно клинаца који имају живот са све тим што имају и интернет.

majkemi, iako me internet takoreći hrani i uz pomoć njega sam čak i muža našla

opa! kad bacamo noge pod sto? ili nismo (bili) ni pozvani?

Kako smete da zaboravite na DRAGULJ međ vlogerima?

http://www.youtube.com/watch?v=5iW9YbLtUfE

Ти људи који не излазе из куће и само висе на нету не би излазили из куће ни да немају нет, тако да мислим да не пије воду та прича о томе како смо ми били суперкул генерације које су проводиле детињство ван куће, а онда је дошао интернет, па унесрећио ове данашње клинце. То је баш некако... Булшит. Има и данас довољно клинаца који имају живот са све тим што имају и интернет.

Brate, koliko je danas klinaca napolju a koliko u kući, aj mi reci? Ali baš klinaca, ne ono magaraca od jedno 18 godina? A ti koji ne bi izlazili svejedno, jebiga, imaju neki opasan problem. Verovatno su im roditelji psihopate ili taj neki fazon.

Volim da povremeno pogledam vlogere koji rade recenziju neke igrice ili koji prilikom igranja igara daju svoj komentar na ono što se dešava. Isto tako volim da pročitam recenzije po blogovima vezane za neki album. Veoma je dobro što mnogo blogovi na kojima se mogu naći linkovi za skidanje muzike imaju pokoju reč o izdanju napisanu ili od strane autora tog bloga ili nekoga od njegove ekipe. To je poenta postojanja takvog sadržaja: dati ljudima smernice, kratak info vezan za izdanje.

Najbitnije: ne može svako biti dobar bloger/vloger, isto kao što ne može svako biti dobar kuvar ili gitarista. Čak su i veliki pisci imali u svom opusu veoma loša dela (loša što za njihove standarde, što za kvalitetne književne standarde uopšte). To je sasvim normalno. Zato je dobro što je Dudarim prestao sa radom, jer je čovek (pretpostavljam) osetio da može početi da se ponavlja, a to nikako ne valja.

Mora se shvatiti da postoje i ljudi koji blogovanjem/vlogovanjem rešavaju i neke svoje dileme/strahove ili da možda ne znaju za bolji način da iskažu sebe, da se "oslobode". Samo, problem je što mnogi preteruju u tome, pa dele najintimnije detalje iz svojih živote. Ogoljavaju se i tako spuštaju gard i postaju meta za iživljavanje drugih kompleksaša.

Što se pominjanja "normalnih" generacija tiče, NE POSTOJE "normalne" ili "nenormalne" generacije. Kako društvo napreduje, ruku pod ruku sa napredovanjem tehnologije, tako se i obrasci ponašanja menjaju. Deca se, barem u mom gradu, još uvek igraju, još uvek tu ima basketaša (poslednje 3 godine i tenisera), odbojkaša, ken-kenovaca, zaleđenih i odleđenih i to je sasvim normalno. Ali, mora se svatiti da je postojanje kompjutera u kući nešto sasvim normalno.

Veliki problem polu-degerativnih klinaca koji vise na netu je nastao zbog neobrazovanih roditelja. Oni (roditelji) nisu se potrudili da prate trend novotarija, barem toliko da ne ispadaju totalni duduci koji kupuju "kompijutere koji mogu da idu na fejZbuk". Ne svi, naravno. Ali, u svem hausu vezanom za egzistenciju, njima je išlo na ruku to što postoji nešto što njihovoj deci zauzima pažnju, pa oni mogu na miru da rešavaju račune i da se pitaju po roditeljskim sastancima kako je to njihovo dete napravilo takav haos kada je ono tako mirno kod kuće.