Prijava

Velika četvorka, plus Sabati, sviraju u Sofiji. Žešće sam zainteresovan. Prevoz organizuje ''legacy promotion'' i košta (sve) oko 100 evrića. Ako neko zna još nešto o ovome...

Cekaj,malo!Zar to nije samo u Rumuniji?Ja idem sigurno,ali verovatno u Bukurest,evo linka,pa ima vremena,dogovoricemo se gde ce biti lakse da odemo.

http://english.hotnews.ro/stiri-bucharest-7019624-rammstein-metallica-slayer-manowar-megadeth-and-anthrax-perform-bucharest-june-25-27.htm

Има, бре, и у Румунији и у Булгарији и у Грчкој. Мени је Грчка била најпримамљивија. Али курац. Паре!

Ma,pricali smo juce.Koje crne pare,jebem ti zivot?To nisu pare,to mozes uvek da nadjes,pa ja sam sad bez posla naredna 2 meseca sigurno,ap opet ne zalim.Nemoj biti stipsa,ustekaj se,pozajmi,ukradi,i idemooooooooooooooo

Za Rumuniju je 150 evra, a meni još i datum odgovara, pa ipak pičim za Bugarsku. Ljudi, ovo je sad i ko zna kad, nemojte se zajebavati!

To i ja kazem Dzimiju.Nije "ko zna kad" vec 100% NIKAD!Onda,ako je jeftinije za Bugarsku,daces mi podatke preko koje agencije ides,pa cu cim dodjem sa Metallice da odem i rezervisem putesestvije!

Ljudovi,ja nadjoh ovo:

http://www.belvi.rs/sr/koncerti.html

Vode na cert za 5000 dinara,a karta za fan pit je jedva 6500 kinti,sto ukupno daje 11500,a sto mu dodje dzaba!Ako ti MNFRD imas bolju soluciju,javi mi se sto pre,molim te,od mojih niko ne moze da ide,vec su uzeli karte za Metaliku i za Pestu i za Zagreb,vratice se ovamo bez love,ali ja sam iskusno izbegao ZG,pa mogu na ovo.Tako da ostajem sam da idem,pa ne bi bilo lose da se organizujemo,pa da idemo preko iste agencije(mislim na nas Vukajlijase).

To je to, cene su iste. Očekujem pasoš za par dana i spreman sam; bićemo u kontaktu... Brine me jedino John Bush, heheheh; valjda su se izmirili.

Prokleti prijemni za faks. :(

Odlicno,dogovoricemo se makar nas dvojica preko PVT-a sta cemo i kako cemo za put i preko koje agencije,pa da osvetlamo obraz ostalima koji se izdaju za fanove,a tesko im da nadju lovu za verovatno poslednju priliku da vide veliku cetvorku tresa.

Gamby,ja mislio ti ozbiljan covek,a ti dete pred fakultetom :)))))

Jebiga Dankane, tek mi je dvadest ljeta. :)

vec sam se spremio za put

Necro,jedes kurac!Javi se na PVT ako ides sa nama !

Brate, pre bih pucao sebi u glavu nego da idem na ovo.
D'izvines
:)

Necro,ti si opet pijan(kao i ja)ali seres,jebemu mater! :))))

Bugarke su pornićarke...

I ti,mikimause!Javi se ako ides sa nama :)))

STIGLE KARTEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

Idemo kolima,jebiga zao mi zbog ekipe koja mi se javila na PVT da ide preko agencije,ali videcemo se tamo....

BUGARSKA 22.06.2010.

Malo posle ponoći, ispred Sava Centra krenula su dva autobusa prepuna likova i frikova, put Sofije, u želji da po prvi put vidi Veliku Četvorku na istom mestu (i u isto vreme! i to u bukvalnom smislu reči!) Kako i nisam baš najmladji, sa ortacima gledam ekipu koja je već krenula da se naliva i kontam da je možda i dobro što se ovo dešava (tek) sada jer bih možda i sam više po piću a manje po muzici pamtio ova 24 časa. Na ’’blaupunktu’’ se redjaju koncerti bendova koje ćemo gledati što je divan šlagvort za ono što nas čeka.
Posle naše carine na kojoj smo se zadržali bespotrebno dugo i bugarske, koju smo prošli za desetak minuta, krećemo ka 58km udaljenoj Sofiji. Divimo se zelenilu dok isčekujemo svetla metropole... kad tamo – prastare zgradurine, sivilo i svet koji vidjamo na našim vašarima. Kako reče drugar koji je već bio ovde, ’’što je Las Vegas za Beograd, to je Beograd za Sofiju’’. Ljubazni vodič nam je dao nekoliko saveta koje uglavnom nismo želeli da upamtimo (taksi od hotela do stadiona – 1,5E; menjajte pare tamo gde ne uzimaju proviziju; zabavite se u ’’njihovoj Knezmihajlovoj’’...) i krenuli ka popularnoj Vitoški (tako nekako) kroz koju piče tramvaji dok je presecaju automobili iz sporednih ulica! Kako nas njihovo omiljeno šetalište nije previše imresioniralo, potražili smo Ajriš pab i zveknuli nekoliko izvrsnih krigli. (Pivo je od 1E do 4E.)
Na putu do stadiona pazarih belu Anthrax ’’state of’’ majicu i oko pola četiri eto nas tamo. Ispred, gomila bratije u parku, ispija pivo uz muziku koja odnekud roka, okolo preprodavci piva i suvenira i (najbitnije stvari) kabanice za 1E. Mudro je pazarimo, ispišamo se u parku i udjemo. Neki lokalno bend već roka treščinu, ozvučenje odlično, ljudi se stidljivo okupljaju, (mnogi verovatno nisu navili satove unapred pa su i zakasnili)
nas trojica se obezbedimo sa pićem (pivo od pola litre -1E, voda 0,5E) i nacrtamo nedaleko iza fan pita, na sred srede.
I, kreće Anthrax, narod se veseli, hitovo se nižu, prži se baš kako smo i očekivali... (Čini nam se da su i Anthrax i Megadeth i Slayer sa uvodnim pesmama malo ’’šetali’’ sa zvukom, ali to nije dugo potrajalo). Beladona objavljuje da će se koncert snimati što nas loži da s manijakalno urlamo iako je tek pola pet i većina ljudi još nije ušla. Uz Only (prvo izvodjene Bušove pesme), ples sa perjanicom i I am the low, Njurorški majstori se pozdravljaju sa nama... Bez greške!
Uz prve taktove Holy wars kreće najavljena kiša, grad, vetar, tama... Navlačimo kabanice u urlamo tako glasno, da se uz grad i pomenuto uštimavanje zvuka ovi jedva čuju. Posle 15-tak paklenih minuta, oblaci se malo povlače i Mastejn sa ekipom može da nam podari pregršt hitova od Peace sells do Head crusher, sa naglaskom više na heavy nego na thrash. Skačemo i pijemo pivo pomešano sa kišnicom i gradom (drugar je doneo duplo pakovanje, ’’da ne šeta i izgubi mesto’’ i sve smo to jedva sačuvali), u isčekivanju ljudi za koje sam jednostavno znao da će oduvati sve pred sobom.
Slayer je nenadjebiv uživo i čovek se prosto upita da li je svaki njihov koncert ovakav. Jednom su ih, u šali, pitali da li i oni misle, kao Stonsi, da sviraju još ’’dvesta trista godina’’ na šta su dobili odgovor u stilu ’’Lako je Stonsima da sviraju tako dugo – oni sviraju repertoar Stonsa’’. Odeljati War ensemble i Raining blood, bez greške, uz fantastičan tajming, dvostruku gitarski solo... da ne poveruješ koliko je sve bolno precizno! Gledamo se nemo i brinemo za Metallicu. Ovo će teško nadmašiti...
Svi su svirali po sat vremena, dok su vodje rezervisali čitava dva sata, i veliki video bim i još neke sitnice... tipa zvuka koji je pojačan do bola. Sve kreće savršeno jasno i glasno, Džejms peva neverovatno dobro, smeje se, radostan je iskreno i svi pevamo (ko šta zna) srećni i presrećni. Redjaju se proverene stvari i pred kraj, uz Džejmsovu zahvalnost što smo tu da pozdravimo veliku četvorku Heavy (ne thrash) metala, na binu izlaze Mastejn, Skot, Beladona i ostatak ekipe, grle se k’o braća rodjena i svi zajedno hvataju gitare, mikrofone, bubnjarske palice i kreće... AM I EVIL!!! DA – PO – PIZ – DIŠ -!!!!
Uz Seek and destroy koncert se završava. Bože (ima) pravde.
I sad nije potrebno mnogo detaljisati naš povratak (jebeš taksi, idemo pešice – znamo put), lutanje gradom, zapišavanje zidova, giros, prepričavanje najefektnijih solaža, pronalazak hotela i autobusa i ’’kljucanje’’ na putu do kuće...
Za kraj, komentar koji nam se našao kao neizbežan:
’’Ljudi, svašta smo gledali, i gledaćemo i slušaćemo ali... posle ovoga... nema ovakve energije nigde!’’ Oni su (čast svim dobrim starcima) zaista Velika Heavy Metal Četvorka!’’