Prijava
  1.    

    Harač

    Rtv pretplata koju plaćamo da gledamo Turke.

  2.    

    Harač

    U davna vremena porez koji je napaćeni narod plaćao turcima, a sada je to ono što daju naši napaćeni roditelji nama kada idemo u grad.

    Kevo idem večeras sa društvom na neku svirku, `ajde `leba ti, daj neki harač...

  3.    

    Harač

    Novac koji se skuplja iduci od rodbine do rodbine pre odlaska na putovanje.

  4.    

    Harač

    Porez na mobilne, dva tehnička, gorivo, poskupljenje pretplate na (beskorisni) fiksni telefon...

  5.    

    Harač

    Naplata putarine na putevima Srbije. Nekada su Turci ubirali harač, ali se kod njih znalo pravilo i red. Prilikom bežanja iz Srbije rekli su da će se ``ovi drumovi zaželeti Turaka``. I to se i desilo.
    Srpske haračlije sada redovno deru domaće i strane putnike, a posebno Turke od kojih su ovaj zanat primili, naučili i što je iznenađujuće za naše ljude - posao usavršili do perfekcije.

    Ubiranje harača ili popularno - haračlijanje sprovode domaći janičari i stalno su pod kontrolom harač-efendija. Imaju svoje uredno obeležene čadore i nije ih moguće ni zaboći ni umilostiviti.

    Harač u Srbiji iznosi više nego putarina u mnogim razvijenim evropskim državama gde putevi nisu nasleđe Turaka i njihovih crvenih kopil-potomaka.

    Tokom 2010. se šuškalo da raja izdržat ne može i da se sprema buna protiv Haračlija.

    Bože mili, razbojništva velikoga,
    kad se haračlije okupiše u zemlji Srbiji,
    u Srbiji zemlji da harač prikupljaju
    i da drugome postanu sudije!

    Tu ministri nisu radi kavzi,
    nit' su radi političari izjelice,
    al' je rada sirotinja raja,
    koja globa davati ne može
    ni trpiti haračlijskog zuluma,
    i radi su Đelini ugodnici,
    jer je putna struktura propala.

    Mrka došo, valja vojevati,
    za putarinu staru krvcu proljevati,
    svaki svoje račune da vrati.

  6.    

    Harač.

    Ono što nam svakog prvog u mesecu otmu Telekom, Telenor, Vip, EPS...

  7.    

    Harač

    Porezi, računi, dodatni porezi, dodatne usluge, porezi na dodatne usluge i sve ostalo što plaćate da bi država mogla da živi i na šta vam svakog mjeseca ode pet četvrtina plate.

    - Na šalteru -
    Kmet: Dobar dan, ja došao da platim ove harače.
    Šalteruša, uvrijeđeno: Kako harače, pa nismo mi Turci! Mora i država od nečega da živi, vi biste sve da imate a ništa da ne plaćate!
    Kmet: Od čega ja da živim?! Lako je vama na državnim jaslama, kad vas mi finansiramo! Proradiće jednom kuka i motika!

  8.    

    Harač

    Poseta babi i dedi.
    Vrši se obično kad ti trebaju pare. Ili kad ukrasiš knjižicu/index nekom ocenom.
    Uglavnom nakon penzije.

    drugar 1: brate, jel idemo u petak na žurku?
    drugar 2: ne znam, ako odem po harač do babe idemo sigurno, ako ne mrka kapa.
    drugar 1: idi odma sad bre, stigla penzija, video sam da penzioneri nose pune kese iz prodavnica.

  9.    

    Harač

    Domaći harač na slavu upada nenajavljen i ispija svo alkoholno piće i nastavlja dalje po selu.

    - Požuri da sakriješ sav alkohol evo ide Mile Harač!

  10.    

    harac

    Ozloglašeni turski porez (doslovno=drum) sada se koristi reč putarina što drumove ne čini bezbednijim, niti harač-putarinu manje omraženom.

  11.    

    harac

    To je kad ja i burazer dodjemo iz grada u selo
    na vikend, da pokupino kes za studiranje od nasih
    jadnih roditelja koji nas sponzorisu...

  12.    

    Harač

    Izraz koji se za razliku od perioda pod Turcima, danas koristi u nešto izmenjenom značenju, prilagođen savremenim uslovima života. Obično u upotrebi od strane roditelja i familije studenta koji je iz neke vukojebine pobegao u grad i dolazi kući svake prestupne da poseti porodicu...

    P1:
    Keva: E zvao Mile danas, kaže da će doći kući za vikend, duša majčina...
    Ćale: Ma kakva bre crna duša, gde je bio 2 meseca? Niti zove, niti dolazi, taj je zaboravio gde mu je kuća...garant mu je para nestalo pa dolazi harač da pokupi. Nego ti ni slučajno ne govori nikom da dolazi, ako im iscedi nešto novaca, manje će mene po džepu da oplete.

    P2:
    Mile: De si baba, kako si, šta radiš?
    Baba: Dikoo moja, pa gde si ti, nema te kući nikako, sve si ti nas zaboravio... Kako je u gradu, imaš li šta jesti?
    Mile: Ma uči se baba, nemam vremena ni za šta. Grad nisam video 2 meseca, treba para, nije tamo jeftino kao ovde... A znaš kako je, nakupim nešto para pa jaja i pavlake, najjeftinije da bude...
    Baba: Jaoo vidim ja da si ti meni oslabio (vadi 3 crvene), evo da imaš pa jedi tamo kako treba, nemoj da mi gladuješ.

    P3:
    Deda: Opet onaj moj dolazi po 'arač, kao da smo opet pod Turcima. Gaće će mi odneti jednog dana...
    Komšija: Ma šta pričaš ti matora budalo, nisi ni bio pod Turcima. Nego, daj malom, vidim ja od mog Vlade na onom fejsbuk profilu da ti je unuk sa nekom malom plavom, dobru sisu ima, prava... Sigurno mu za nju treba novaca.
    Deda: Jaooo, pa što mi ne reče, ja mislio za droge i cigare mu treba, a on ženske vata. Uvek sam ja govorio da je on na dedu, taki sam i ja bio kad sam bio mlađi, sve lepojke pred kapiju padale da ih ženim, a ja opleti... ljubi ga deda, pola penzije će da dobije...