
Hronični smukovi čije veće zaseda u zabačenim birtijama i oko seoskih dućana. Imali su nesreću da ih uhvati bag u vremenu negde u osamdesetim, pa se šokiraju svako jutro kad bace pogled na kalendar.
S obzirom na proteklo vreme, i opus tema za razgovor im je znatno sužen, i pod stalnim je refrešom, jer preostale teme kao što su cena kukuruza i sudbina čovečanstva obrađuju sve dok imaju usta da piju. Jako vešto se sporazumevaju mumlanjem i globalne probleme većinom objašnjavaju nedostatkom komunizma.
- "Rec' ti m'ni, ko je bio Tito?!"
- "P' ko je bio?"
-"P' ko je bio Tito? J' zn'š ko je bio?"
-"M'ne pit's ko je bio Tito? J' s'm se s Titom slik'o!"
-"Tito j' bio jedna lopina!"
-"A, a št' to nis' tad rek'o, a? Da 'iš kak' bi te na'vatali!"
**********
"Sećam se, pre nije bilo 'vako! Mor'o si da radiš! Nije bilo ovo, da sediš i čekaš pare! Svi s' radili! A sad! Ova zemlja ima da se sruši! Ovo ništa ne valja! Daj jos jedno!"
-"Josipe Brože, da ti je laka zemlja!"
**********
-"Pižon je bio jedan jedini!"
-"Ko? Pižon? Jest' vala stvarno!"
-"Ni' ni čudo! Dok je Tita bio živ, svi s' valjali! A je' znaš što? Zato što s' morali da valjaju! "
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlično, +
Ово објашњава. Само цепај.
Oho, evo je i tvoja prva defka :)
Imaš bre mnogo čudne primere, sviđa mi se taj fazon pisanja :)
+