Upućeno je svakome pametnjakoviću koji misli da je dovoljno da kaže da je u žurbi pa da radnici polete warp brzinom kako bi zadovoljna mušterija mogla pohvaliti kako firma ima vrijedne i sposobne radnike koji zaslužuju veću plaću te kako vrhuška u firmi može biti sretna što imaju takve radnike. Pritom obećaju imaginarno pivo za koje ne znate gdje ćete ga staviti u frižider od pustih baksi imaginarnih piva koje su vam obećali za trud. Nakon ove obilate serenade, rečete im da sačekaju u red kao i svi obični smrtnici.
- Ispričavam se, ali može li to brže? Hitno je.
- Imate li vi dozvolu za hitne slučajeve, gospodine?
- Molim?
- Moli se u crkvi. Je li vi kad dođete u market uzeti sira i salamu je li vičete da je hitno?
- Pa, ovaj ne.
- A na šalteru, u bolnici?
- Dobro, shvatio sam.
- U redu, stanite u red ili dajte 20 eura jer brzine se nadoplaćuju. Ovakva strka oko običnog taburea.
U upravnom govoru (tj. u dijalogu) "vi" se nikada ne piše velikim slovom. Ni po srpskom, a koliko znam, ni po hrvatskom pravopisu.
Veliko "Vi" se piše samo u pismenom obraćanju osobi prema kojoj želiš da iskažeš poštovanje.