Prijava
   

Ironija života

Životna sudbina svakog drugog muškarca u Srbiji. Odgovor na pitanje "Zašto muškarci u Srbiji toliko piju?"

Kad sam bio mali, želeo sam da postanem veliki, da imam kola kao tata, da imam ženu, da imam svoj stan, idem subotom sa ženom u nabavku i uvek imam pun frižider svega i svačega.

Sad kad sam "veliki", želim opet da budem mali, da me kupaju i hrane, presvlače i maze, da mi sve bude kao na dlanu.

Šta je poenta priče? Shvatio sam da je to da te kupaju, hrane i oblače kad si mali REALNOST, ali isto tako shvatio sam da je ono što sam nekad zamišljao kao ideal "kad porastem biću kao tata", žešća PREVARA. Zašto?

Ženu (još) držim uz sebe na kreditnu karticu, vozim krša kojeg sam uzeo na lizing, imam mali ali zato preskup stan koji će i moji praunuci da otplaćuju. Najgore je što sve tri strane finansiram a ništa od toga nije (zasigurno) moje. Zajeb'o sam se i oko snova o punom frižideru, pa se sada hranim u Maksi marketu na odloženo plaćanje (do oktobra, a onda sve nanovo).

I onda tako, kad vidiš da od flašice nema ništa, dokopaš se FLAŠE.