Nema čovjeka koji nije bar jednom u životu pomislio nešto ovako.
Neki prožive veći dio života živeći sa ovom mišlju.
Od kada zna za sebe stvari mu nisu išle baš najbolje, sve se nekako odvijalo u pravcu koji on nije želio. Život ovakav kakav je dobio, nije želio, ali šta je tu je, morao ga je živjeti. Život kakav je priželjkivao, mislio je da nikada neće imati...
Nikad nije mogao da shvati kako su drugi ljudi bili toliko srećni, veseli, nasmijani. U trenucima za koje je čak mislio da su mu bili srećni, uvijek je njegova sreća bila manja od njihove. Sve kao na traci, ređaju se nevolje i nedaće, život ga šamara i gazi. Uvijek neko osjećanje da malo vrijedi, uvijek malo samopouzdanja i vjere u sebe i svoje mogućnosti. Najgore mu je padalo stalno razmišljanje o tome šta je ispravno, da li je u pravu, šta ko misli o njemu, kako da se uklopi u društvo, kako da ispadne duhovit, pametan, dobar...
Sve što preduzme, krene loše i tako se i završi...
Mislio je da je drukčiji od drugih; tako su mu bar govorile djevojke u koje je bio zaljubljen, a koje su posle njegovog neuspješnog "muvanja", obično završavale sa lokalnim šmekerima...I njegova učiteljica, naravno, u četvrtom razredu osnovne, kada je vidjela njegove sveske sa stihovima koje je posvetio Milici, najpopularnijoj djevojčici u razredu. Tako stidljivo a tako ponosno primio je te njene riječi, ali je po dolasku kući, iz nekog razloga, opet glasno zaplakao.
Sve je tu nekako na mjestu, samo je on POGREŠAN.
Bezbroj puta zaspao je s mišlju da će sutra, kada se probudi, biti novi čovjek, da će, kao u američkim filmovima, nešto šokantno da mu se desi i da će odjednom shvatiti ko je i kakav je, naći prave stvari u životu, otkriti sebe i svoj put. I naravno, da će se popišati po onima koji su mu se cio život izrugivali i podsmijavali, ili je bar on tako to shvatao. Možda će sutra, iznenada, najljepša djevojka u kvartu da se zaljubi u njega, i on će da bude s njom, da šeta kuražno, ne okrećući se oko sebe...
Zastani, oslušni, pogledaj u sebe! Ako u sebi pronađeš nešto slično ovako, prihvati sebe onakvim kakav si. Pogledaj se u ogledalo, nasmiješi se, zavoli sebe. Zavoli druge, i oni će onda voliti tebe.
OBAVEZNO priđi Dragani, prelijepoj djevojci koja ti se sviđa, reci nešto što ti leži na srcu, ali bez bojazni da će te odbiti ili omalovažiti; možda je i ona u tom trenutku sama i željna društva, možda imate dosta sličnih interesovanja, možda su joj dosadili nabjeđeni tupani koji su joj vječito prilazili, davajući joj izlizane glupe komplimente...Priđi jer nemaš šta izgubiti, osim besanih noći prepunih teških razmišljanja i preznojavanja. Dobiti možeš mnogo...
A sada srećno...
