Ono što pomisle ljudi u malim gradovima kada vide one srećnike kako uživaju gledajući najbolji fudbal na svijetu, kako se provode po Ibici i sličnim mjestima i da više ne nabrajam...
A onda ih još i dotuče saznanje da to vjerovatno nikada sebi neće moći priuštiti ni na tren, jer treba školovati djecu i preživjeti sa 300 eura!
Cuj, 300 evra. Za nas je i to mnogo.