Prijava
  1.    

    Jednostrano proglašenje nezavisnosti

    Kada ne dođe do sporazumnog raskida između dvoje ljudi, već jedna strana stavi do znanja da je nezavisna i da želi da nastavi samostalno.

    - Ali, ali... Ne možeš to da uradiš!
    - Žao mi je, ovako više ne ide. Ne osećam se kao deo tvoj suvereniteta.
    - Ali toliko smo dugo zajedno i živimo zajedno.
    - Lakše mi je da se ocepim od tebe i da sama donosim odluke.
    - Nikad! Nećeš nikada dobiti moje priznanje za ovo što radiš.
    - Ne moraš, neki su me već priznali hiihihi.
    - Ali, zar ne možemo da postignemo nekakvo rešenje dijalogom?
    - Nisam spremna ni na kakve ustupke.
    - Dušo, zašto mi to radiš? Evo, smislićemo nekakav plan... Može to da bude na uzajamnu korist. Samo ostani sa mnom, a radi šta hoćeš... Imaš punu slobodu, ali da ostaneš sa mnom.
    - Tebi stvarno ništa nije jasno. Ne razumeš da ne želim da ostanem sa tobom, a i ta priča ti ne pali.
    - A seks? Govorila si da i kada bi sve ostalo bilo loše, da bi sa mnom ostala samo zbog toga.
    - Jaoj, dragi... Ti stvarno misliš da meni znače nešto tih tvojih 12,44?
    - Molim, kako možeš da...
    - To ti nije dobra podloga za nastavak ovog dijaloga. Ćao bubi.

  2.    

    Jednostrano proglašenje nezavisnosti

    Kada 18-godišnjak kaže roditeljima da ne mora da ih sluša jer je punoletan, ali i dalje živi pod njihovim krovom.